Za japanskog filmaša Ryuseka Hamaguchija 2021. godina sigurno će biti godina za pamćenje jer se s dva filma predstavio na dva vodeća svjetska festivala i u oba osvojio neke vrijedne nagrade. Prvi od tih filmova je romantična drama "Wheel of Fortune and Fantasy" za koju je dobio Srebrnog medvjeda odnosno veliku nagradu žirija u Berlinu dok je koji mjesec kasnije u Cannesu dobio nagradu za najbolji scenarij za film "Drive My Car", a taj je film ubrzo osvojio i Oscara za najbolji strani film. "Wheel of Fortune" je neobična, razgovorna, romantična drama koja se sastoji od tri kratka filma, a imam dojam da je stilski to Hamaguchi osmislio pomalo pod utjecajem francuskog novog vala. Iako su sve tri priče fabularno nepovezane, povezuju ih iste teme poput sudbine, slučajnosti, identiteta, ljubavi, zlobe, zadovoljstava i čežnje.
I djeluje ovaj neobičan i netipičan film zaista zanimljivo, dopadljivo, čak elegantno i zaigrano, nadahnuto, zabavno, a opet i nekako filozofski, umno i kompleksno. U prvoj priči tako upoznajemo manekenku Meiko (Kotone Furukawa) koja se vozi kući taksijem, a društvo joj pravi njena najbolja prijateljica i suradnica Gumi (Hynuri Lee). Priča Meiko tako svojoj frendici kako je upoznala super tipa i kako su već na prvom susretu savršeno kliknuli, no već iz njenog razgovora Gumi će shvatiti da je riječ o njenom bivšem dečku kojeg je bez nekog posebnog razloga napucala. U drugoj priči u središtu pažnje je starija studentica Nao (Katsuki Mori), udana žena s djetetom koja se upustila u avanturu s desetak godina mlađim kolegom Sasakijem (Shouma Kai). Njega je pak osramotio profesor ujedno i ugledni pisac Segawa (Kiyohiko Shubakawa) pa će on nagovoriti svoju ljubavnicu da iz osvete zavede profesora i osramoti ga.
U trećoj priči pratimo slučajni susret tridesetineštogodišnje Moke (Fusako Urabe) koja će nakon više godina slučajno susresti svoju školsku kolegicu i svoju prvu ljubav, danas udanu Nanu (Aoba Kawai). Obje će ovaj susret prilično iznenaditi, no neće trebati proći puno kako bismo i mi i protagonistice shvatili da se tu radi o nečemu posve drukčijem. Sve tri ove neobične priče koje će se rasplesti posve neočekivano kao da su začinjene minimalnim daškom magije, a uz sve tri priče Hamaguchi kao da tjera gledatelja da se zapita kako bi se njemu raspleo život da je u određenom trenutku odabrao neki drugi put i donio neke drukčije odluke. Odiše ova minimalistička drama tipičnim japanskim štihom, ali i određenom dozom misterije, gotovo voajerizma, bizarnog humora, čak i perverzije, pomalo na tragu djela koja piše puno poznatiji Hamaguchijev sunarodnjak Haruki Murakami. Bilo je to dosta neobično, ali zanimljivo, provokativno i definitivno smisleno i zaokruženo.
Primjedbe
Objavi komentar