Bila je ova upečatljiva drama treći i završni dio Trilogije smrti Meksikanca Alejandra Gonzaleza Inarritua koju je započeo još u domovini "Pasjom ljubavi", a nastavio s druge strane Rio Grandea "21 gramom". "Babel" je pak snimljen u koprodukciji više zemlja, a radnja filma koji je Inarrituu donio nagradu za najboljeg režisera u Cannesu zbiva se na nekoliko strana svijeta, u Maroku, između SAD-a i Meksika te u Japanu. Kao što sam naslov filma po mitskom gradu iz starog zavjeta sugerira, glavna tema "Babela" je nedostatak komunikacije. Vjerojatno svi znaju priču iz Biblije o kuli koju su ljudi počeli graditi, a trebala je doticati nebo, no onda ih je dobri stari bog zajebao i kaznio tako da svaki od njih govori nekim drugim jezikom. Ta je sitna neprijatnost vrlo brzo dovela do kaosa, čak i otvorenih neprijateljstava među dojučerašnjim suradnicima na baušteli, a nedostatak komunikacije među narodima, kulturama, ali i pojedincima i danas je ozbiljan problem.
Zbog nedostatka komunikacije na izlet u Maroko zaputit će se glavni protagonisti prve od tri međusobno povezane priče u filmu strukturiranom na isti način kao i prethodna dva filma. Imamo tu više priča koje paralelno pratimo i koje naizgled i nemaju previše veze jedna s drugom (iako itekako imaju), no nakon nekog vremena one će se povezati. Radnja tu nije linearna, već je više nekako eliptična, a kako bi pokušali izgladiti situaciju u braku i nadići zajedničku traumu, Richard (Brad Pitt) i Susan (Cate Blanchett) stigli su u Maroko. No, vidjet ćemo odmah na početku da će slučajni metak koji će iz očeve puške ispaliti lokalni čobanin pogoditi autobus s turistima u kojem su se oni nalazili i završiti u Susaninom vratu.
U drugoj priči pratimo sudbinu Richardove i Susanine djece u Kaliforniji za vrijeme dok su oni u Maroku. Pogreška u komunikaciji između Richarda i meksičke dadilje Amelie dovest će do toga da će ona djecu odvesti sa sobom preko granice na svadbu svog sina. U trećoj pak priči smo u Tokiju, gdje pratimo sudbinu gluhonijeme tinejdžerice Chieko (Rinko Kikuchi) koja, jasno, ima ozbiljnih problema u komunikaciji. Osjeća se ona posebno nevoljeno, usamljeno, ostavljeno nakon smrti majke, a bijesna je na oca koji kao da je ni ne pokušava razumijeti, već briga neke svoje brige. I ta će se priča na kraju povezati s onom osnovnom marokanskom, a osim što je u središtu pažnje pogreška u komunikaciji ili nedostatak komunikacije među bliskim ljudima, film je to i o jezičnim barijerama i razlikama u kulturama i narodima zbog kojih će se također situacija dodatno zakomplicirati.
Vidjet ćemo tu i sudare svijetova koji se inače možda tek rubno dodiruju i da nije bilo slučajnog pucnja iz puške, jedni ne bi znali da ovi drugi svjetovi uopće i postoje. No, "Babel" je izniman film što su u njemu Inarritu i u to vrijeme stalni mu scenaristički suradnik Guillermo Arriaga (koji se kasnije i osamostalio, no nije uspio ni približno ponoviti uspjeh kakav je imao u partnerstvu s Inarrituom dok je ovaj potom osvojio četiri Oscara) na sjajan način otvorili temu globalizacije i pokazali kako neki događaj na jednoj strani svijeta može imati itekakav utjecaj na posve drugim kontinentima. Baš kao i prethodna dva filma iz ove trilogije, ističe se i "Babel" sjajnim glumačkim izvedbama, kao i nevjerojatnim realizmom, emotivnošću i uvjerljivošću. Imao je na kraju "Babel" sedam nominacija za Oscara, no jedinu je uspio potvrditi Gustavo Santaolalla za originalnu glazbu.
Primjedbe
Objavi komentar