O slavnom francuskom pustolovu, istraživaču, moreplovcu, izumitelju, kasnije i aktivistu za zaštitu prirode Jacquesu-Yvesu Cousteauu snimljeno je već nebrojeno puno sadržaja i to je zapravo glavni problem dokumentarca Liz Garbus. One koje je zanimao Cousteauov život, sve što vide u ovom filmu, već su vidjeli negdje ranije, a ono što je redateljici s dvije nominacije za Oscara, dva Emmyja i još pet nominacija polazilo za rukom u prethodnim "What Happened Miss Simone?" i "Bobby Fischer Against the World" ovaj puta baš i nije do kraja. I nije problem u priči jer sve je to kvalitetno ispripovijedano i onome tko se prvi puta susreće s likom i djelom ovog francuskog genijalca, "Becoming Cousteau" zasigurno će biti iznimna i inspirativna priča.
No, isti princip pokušaja pronicanja u Cousteaua i što ga je to iz tipičnog pustolova i istraživača pretvorilo u prvog borca za zaštitu planeta od devastiranja i uništavanja, ovaj puta nije profunkcionirao jer smo sve to već znali i vidjeli. Nema spora da je Garbus snimila još jedan kvalitetan film koji se uglavnom sastoji od arhivskih snimki koje je snimao ili stari Cousteau ili ostatak ekipe s njegovog čuvenog Calypsa i njegovih zapisa koje čita poznati francuski glumac Vincent Cassel. Film je to koji Cousteauov život prati od početaka te od dana kada se zainteresirao i zaljubio u ronjenje te podvodni svijet još uoči II svjetskog rata pa do njegove popularizacije mora i podmorja pedesetih i šezdesetih te kasnijeg aktivizma kada je vidio kakve se promjene zahvaljujući ljudima događaju i pod morem.
Meni bi, recimo, zanimljiv bio dokumentarni film o Cousteauu četrdesetih, za vrijeme II svjetskog rata, kada je ne samo radio na raznim izumima, već je pomagao i u nekim komando - operacijama protiv okupatora te kako se razišao s bratom koji je bio urednik kolaboracionističkih novina te je 1946. osuđen na smrt, no kasnije je pomilovan. Taj dio Garbus jednostavno preskače i isključivo se posvećuje onom dijelu Cousteovog života koji je više, manje svakome jako dobro poznat s naglaskom na promjenu koja se dogodila u njemu kad je shvatio što se događa s podmorjem. Do tog trenutka, vidjet ćemo, i on i njegova posada baš i nisu previše razmišljali o vlastitom efektu na ekosustav i prirodu.
Tako u Cousteauovom Oscarom i Zlatnom palmom nagrađenom dokumentarcu "The Silent World" njegova ekipa uz osmijehe mlati morske pse, dinamitom dižu u zrak ribe, istražuju naftu u podmorju i puni su ponosa što su baš oni u Perzijskom zaljevu pronašli naftu. No, već desetljeće ili nešto više kasnije, Cousteau shvaća da su i oni jednim minimalnim dijelu doprinijeli u uništavanju bioraznolikosti. Trenutak kada je Cousteau shvatio koja bi trebala biti njegova uloga i kako zahvaljujući svom zvjezdanom statusu posljednjeg velikog svjetskog pustolova on ima moć i priliku nešto mijenjati na bolje, prijelomna je točka njegovog života i filma. Kad je taj dio u pitanju, Garbus je tu odradila dobar posao i gledatelju je jasno što se to i zašto dogodilo u njegovoj glavi iako je sve to možda i znao otprije.
Primjedbe
Objavi komentar