Iako je već odavno prošao osamdesetu godinu, vjerojatno najpoznatiji nizozemski filmaš svih vremena Paul Verhoeven nastavlja provocirati i snimati filmove koji izazivaju kontroverze. Nakon hvaljene "Elle" iz 2016. koja je izabrana za najbolji francuski film godine, a Isabelle Huppert za još jednu perverznu ulogu donijela ostvarila i jedinu nominaciju za Oscara, režiser filmova kao što su "Sirove strasti", "Robocop", "Showgirls", ali i iznimnih nizozemskih ratnih drama "Soldier of Orange" i "Black Book", snimio je još jednu erotikom nabijenu dramu. "Benedetta" je kontroverze i zgražanje dijela javnosti izazvala i prije nego što je premijerno prikazana u Cannesu jer ne samo da imamo tu prilično eksplicitno prikazanu lezbijsku romansu dviju talijanskih opatica iz 17. stoljeća, već i stoga što tu propitkuje i prikazuje nege katoličke dogme.
Najveće kontroverze zasigurno su izazvale scene u kojima su sestra Benedetta i njena ljubavnica Bartolomea malenu statuu bogorodice uporabile u bitno drukčije svrhe od onih za koje se obično koristi. Pomalo na tragu onih nekadašnjih talijanskih eksploatacijskih filmova iz 70-ih i 80-ih o sexy timeu u samostanima i opatijama među redovnicama u kojima se nadopunjuju seks i tada iznimno popularna inkvizicijska tortura, slično se odvija i ovdje. Samo što "Benedetta" definitivno nije niskobudžetni eksploatacijski treš, već produkcijski iznimno kvalitetan film premijerno prikazan u natjecateljskom programu Cannesa 2021. godine.
Verhoeven i David Birke s kojim je radio i na "Elle", scenarij su napisali prema nefikcionalnoj knjizi "Immodest Act: The Life of a Lesbian Nun i Renaissance" 1z 1986. godine Judith Brown. Ova američka povjesničarka specijalizirala se za talijansku renesansu, a smatra ju se i jednom od prvih povjesničarki koja je odlučila istražiti prve primjere lezbijskih veza u europskoj povijesti. S obzirom na temu i filmove kakve je Verhoeven ranije snimao, kao i njegovu fascinanciju kršćanstvom, zapravo i nije čudno da je priča o opatici Benedetti Carlini zaintrigirala starog Nizozemca. Tim više jer u središtu pažnje tu nije samo Benedettina strastvena veza s kolegicom, već i činjenica da je riječ o gospođi koja se smatrala mističnom, a zbog optužbi za herezu našla se ona i blizu dobre stare lomače.
No, puno prije potencijalnog susreta s lomačom, Benedettu upoznajemo kao djevojčicu koju su bogati roditelji predali u samostan. Već kao dijete odlučila se ona "vjenčati" s bogom odnosno Isusom, a 18 godina kasnije Bedenetta (Belgijanka Virginie Efira koja je i u "Elle" glumila sporednu ulogu, također iznimno katolički nastrojenu ženu) je mlada opatica koja doživljava mistične vizije. Ukazuje joj se Isus, počinju joj se pojavljivati stigme, a kad u samostan stigne mlada Bartolomea (Daphne Patakia), osjetit će one uzajamnu privlačnost. Zaveden Benedettinim darom, upravitelj samostana ubrzo će je promaknuti u šeficu samostana nauštrb stare opatice Felicite (Charlotte Rampling), a situacija će se dodatno pogoršati biješnjenjem epidemije kuge, kao i padom kometa koji će uglavnom nepismen živalj protumačiti kao božji znak.
Kako izbor Benedette baš i neće naići na odobravanje kompletne časnosestrinske družbe, završit će ona pod optužbama za blasfemiju, herezu i bestijalnost te će joj iz Firenze stići presuditi ljigavi apostolski nuncij (Lambert Wilson). Je li Benedetta zaista mistik ili je obična manipulatorica i prevarantica ovdje zapravo i nije ključno pitanje, već neke teme kojima se bavimo i danas duboko u 21. stoljeću, Verhoeven je preselio u talijanski samostan prve polovice 17. stoljeća. Pravo žena da rade sa svojim tijelima ono što žele te snažni ženski likovi provlače se kroz Verhoevenovu filmografiju praktički od početaka, a sve je to sada smjestio u okruženje zajednice u kojima su osobna prava i slobode nešto posve apstraktno. Djeluje Benedetta više kao moderna žena koja je pukom nesrećom zaglavila 400 godina ranije, a na kraju je ovo bio sasvim zanimljiv i korektan, nikako odličan, film.
Primjedbe
Objavi komentar