Kate Sanders (Diana Silvers) mlada je i siromašna Amerikanka koja je zaslužila stipendiju za prestižnu baletnu školu u Parizu. I dok je ona u svojoj Virginiji zasigurno bila najbolja balerina, shvatit će da je u Francuskoj konkurencija bitno ozbiljnija i to odmah pri prvom susretu s voditeljicom škole Madame Brunelle (čuvena francuska glumica Jacqueline Bisset koja nažalost i nije imala nešto puno prostora). Svi polaznici ove akademije zapravo natječu se za prvo mjesto koje im pruža priliku za ugovor sa slavnim pariškim baletom, a ispostavit će se da je Katina glavna konkurentica još jedna Amerikanka. Marine (Kristine Froseth) je kćer američke veleposlanice u Parizu i nje brat blizanac Ollie nedavno si je oduzeo život. I dok u početku Kate djeluje izgubljeno, sramežljivo, povučeno, nesigurno, Marine je inatljiva, buntovna djevojka koja sebe krivi za smrt brata.
Iako nam je od početka jasno da će Kate i Marine biti glavne rivalke, ipak će se one vrlo brzo sprijateljiti nakon što postanu cimerice. Vrlo brzo Kate će početi otkrivati i čari studentskog života, izlaziti, shvatit će da joj droge kojima balerine i baletane snabdjeva jedan od kolega pozitivno utječu na njene performanse na plesnom planu. Počet će ona brzo napredovati i sve će podrediti cilju te će vrlo brzo morati početi sazrijevati i odrastati ako želi biti najbolja. Najveće i najugodnije iznenađenje ovog ipak na kraju prosječnog filma s dosta stereotipnim likovima je transformacija Kate koja će se iz tipične dobrice s početka gotovo pretvoriti u osobu za kakvu u startu mislimo da je Marine. A ona će pak također doživjeti zanimljivu transformaciju u na trenutke stiliziranoj drami koju je Sarah Adina Smith napisala i režirala prema knjizi "Bright Burning Stars" iz 2019. godine.
I djelovala mi je cijela ova priča dosta natrpana zapletima i podzapletima, pomalo gothic stilizacijama određenih segmenata kada Kate i Marine odlaze u noćne izlaske, kao da se zaboravilo da je "Birds of Paradise" zapravo film o baletu. Kad netko spomene balet, naravno da mi odmah padne na pamet "Black Swan" Darrena Aronofskog, no u odnosu na tu kultnu kombinaciju psihološkog trilera i drame ovaj je film ipak puno, puno površniji i naglasak je tu više stavljen na odnos dvije najbolje prijateljice ujedno i glavne rivalke, nego na unutarnju dramu u samim likovima. Ne dobivamo tu dojam koliko je balet zapravo užasno teška i bolna umjetnička forma i očito Smith tome nije odlučila posvetiti previše pažnje jer bi tada film vjerojatno bio predugačak. Ovako to više djeluje kao tipična tinejdžerska drama o rivalstvima, toplo - hladnim odnosima, nego o samom baletu, a izvlači je iznad prosjeka tek priča koja ipak nudi neka iznenađenja.
Primjedbe
Objavi komentar