Antonio LeBlanc u uvodnoj sceni stiže na razgovor na posao. Čim čujemo njegovo ime, odmah nam je nešto čudno, a čudno je to i tipu koji ga intervjuira za posao. Otkuda si, pita ovaj, a Antonio za kojeg nam je jasno da je negdje s istoka Azije odgovara da je iz okolice New Orleansa. Ma ne, otkud si zapravo, pita ga, a Antonio, vjerojatno već navikao na to pitanje, odgovara da je podrijetlom iz Koreje, no usvojen je u Americi dok je imao tri godine, sebe smatra Amerikancem, a s Korejom nema nikakve veze. Naravno da ovaj tip s kriminalnom prošloću neće dobiti posao, no ta je uvodna scena znakovita jer s istim pitanjima, istom zbunjenošću i istim predrasudama LeBlanc se vjerojatno susreće svakodnevno. Kad ljudi čuju njegovo ime pretpostavljaju da se iza njega skriva neka druga osoba, a kada se pojavi on, tetovirani Koreanac u kasnim tridesetima, svi ostanu nekako u čudu.
I ne može od toga Antonio pobjeći, kao što ne može pobjeći ni od činjenice da je bio osuđivan zbog krađe motora što mu bitno otežava potragu za poslom. Oženjen je on Kathy (Alicia Vikander), a njena kćer iz prethodnog braka s policajem više kao oca vidi Antonia, nego svog pravog starog, Acea. Kathy je trudna i čeka Antoniovo dijete, a nakon što Aceov partner izazove incident, Antonio će biti uhićen. No, najgori problem je što će se ispostaviti da Antoniu prijeti deportacija jer njegovi američki posvojitelji nikad formalno nisu zatražili američko državljanstvo. I upravo je to glavna tema filma koji je napisao, režirao Justin Chon koji je sam i odglumio Antonia te se ovom emotivnom dramom predstavio u sekciji Un Certain Regard festivala u Cannesu.
Na samom kraju filma, prije odjavne špice, saznat ćemo da je dosta čest slučaj da ljudima koji danas imaju 30 ili 40 godina i rođeni su negdje u inozemstvu, a kao djeca su ih posvojili Amerikanci, danas prijeti deportacija u zemlje u koje su rođeni. I ne samo da prijeti, mnogi su to zaista i doživjeli, da su zbog nekog bizarnog zakona deportirani natrag u zemlju s kojom više nemaju nikakve veze. Tako i na primjeru Antonia, shvaćamo da je on Amerikanac, čovjek koji tu ima obitelj, a bez obzira što je on ovdje tip koji živi na rubu zakona, potpuno nam je jasno da je potpuni apsurd nekog takvog ekspedirati u Koreju jer što će on, pobogu, tamo. I tipična je to obitelj koja živi u besparici i u ozbiljnim je egzistencijalnim problemima, a kada shvate koliki su odvjetnički troškovi, Antonio će se naći na kušnji da krene ponovno krivim putem, tim više jer i dalje je on u dobrim odnosima sa starom ekipom.
Iako ima "Blue Bayou" određenih problema kao što su pomalo bizarno prijateljstvo Antonia sa starom Vijetnamkom koje baš nigdje ne vodi, karikaturalan lik zločestog policajca koji ga maltretira, malo isforsirane povrememe stilizacije, neke nelogičnosti i čudnovate transformacije likova, bio je to ipak na kraju film koji je profunkcionirao. Šteta što se Chon nije više držao osnovne naracijske linije i obiteljske drame koja se događa s njegovom potencijalnom deportacijom jer to su definitivno najjači i najkvaliteniji dijelovi filma. Pokušao je tu Chon manevrirati i između krimića, poverty drame ili drame o rasizmu i predrasudama te se osjeti to glavinjanje, no svejedno je "Blue Bayou" upečatljiva i uvjerljiva, emotivna i potresna drama koja obrađuje iznimno zanimljivu temu.
Primjedbe
Objavi komentar