Yusuf i Mehmet 11-godišnjaci su i cimeri u internatu za kurdske dječake smještenom negdje u brdima istočne Anatolije. Ciča je zima, snijeg je do koljena, vani je temperatura po noći valjda minus 35, a zbog nekakvog bezazlenog nestašluka, jedan od nadglednika, učitelja, štoliveć, kaznio je dječake tuširanjem u hladnoj vodi. Sljedećeg jutra Mehmet ne ustaje iz kreveta, a Yusufu je jasno da mu nije dobro. Dječak se ne može probuditi, no nije da to nešto pretjerano uzbuđuje učitelje, čuvare, štoliveć su. Na kraju Yusuf ipak uspijeva svog cimera odvući do prostorije u kojoj nešto stariji učenik onima koji su bolesni dijeli aspirine pošto škola nema liječnika, no situacija se ne popravlja. Mehmet i dalje kao da je u komi, ne reagira, a kada netko od odraslih shvati da situacija baš i nije tako bezazlena, ispostavit će se da je snijeg već toliko napadao, da ne mogu autom otići k liječniku.
Kako se škola nalazi u planinama, i signal na mobitelu je dosta slab, a kada ravnatelj konačno uspije dobiti bolnicu, ispostavit će se da su sva kola hitne pomoći negdje na terenu. I kreće tada gotovo apsurdistička, čak rubno tragokomična situacija u kojoj će se ravnatelj i svo osoblje početi natezati i prebacivati odgovornost jedni na druge. Gotovo kao da su članovi nekadašnjeg politbiroa, kada dođe kriza i nezgodna situacija, umjesto da oni pokušaju pronaći rješenje i donesu neku odluku, više će oni energije potrošiti na prebacivanje odgovornosti na nekog drugog. Dok dječak možda umire i svaka minuta je važna, nastat će svađa i opća konfuzija, međusobna optuživanja tko je kriv. Kao po Murphyjevom zakonu, loše stvari samo će se početi nadovezivati, a dok jedni druge optužuju, djelatnici doma započet će i internu istragu što se zapravo dogodilo s nesretnim Mehmetom.
I cijelu tu priču stalno pratimo iz Yusufove perspektive. Kamera ga stalno prati, snimio je Ferut Karahan film koji se u originalu naziva "Okul tirasi" u klasičnom turskom naturalističkom stilu, a mlađahni Yusuf djeluje kao da je jedini kojem je stvarno stalo. Osim što je to sjajna karakterna studija, ova moćna drama obrađuje i teme kao što su okrutnost i pitanje autoriteta, kao i korupcije, ali i potpune nebrige. Jer vrlo brzo postat će nam jasno da je internat daleko u brdima gotovo pa svijet za sebe u kojem vrijede posve neka drukčija pravila. Kad netko od klinaca napravi nepodopštinu, ravnatelj ga šiša na ćelavo. Dok ravnatelj maltretira niže osoblje, oni potom maltretiraju djecu, a djeca na kraju maltretiraju drugu djecu.
Vjerojatno jedan od razloga za takvo ponašanje prema djeci leži i u činjenici što su oni manjinski Kurdi, dok su djelatnici internata Turci, no i nije to zapravo toliko bitno u ovom slučaju. Premijeru je "Brother's Keeper" imao u Panorama sekciji festivala u Berlinu gdje je Karahan dobio nagradu filmske kritike, a i u samom nazivu filma ima dosta simbolike jer izraz "Čuvar brata moga" vuče korijene još iz biblijske Knjige postanka i priče o Kainu i Abelu. Nastavljen je ovim filmom kvalitetan niz u turskoj kinematografiji i napravio je Karahan odličan posao ponajviše jer sve to djeluje posve uvjerljivo, stvarno, moguće. Odličan je i dječak koji glumi Yusufa, ali i ostali klinci kojima je to uglavnom bilo prvo glumačko iskustvo, a zbog hladnoće, snijega i ostalih ekstremnih uvjeta ovo snimanje sigurno nije bilo lako i ugodno.
Primjedbe
Objavi komentar