Mislim da je ovo bio prvi film iz Dominikanske Republike koji sam ikada gledao, a debitantski dugometražni film tamošnjeg autora Nelsona Carla de Los Santosa Ariasa premijerno je prikazan na festivalu u Locarnu. I riječ je o pravoj filmskoj egzotici, artističkoj drami koja djeluje kao hibrid igranog i dokumentarnog filma u kojoj se autor odlučio poigrati i filmskim tehnikama. "Cocote" je tako dijelom snimljen u boji, dijelom je crno - bijel. U nekim segmentima je snimljen u klasičnom dokumentarističkom stilu s okomitom nepomičnom kamerom ili pak kamerom iz ruke dok je u nekim dijelovima slika vodoravna uz prekrasne palete boja. Tipičan je to izdanak World Cinema, filma s neke egzotične destinacije o kojoj baš i ne znamo previše i u kojoj nas autori upoznaju s ljudima i običajima tog kraja svijeta, a s obzirom da "Cocote" stiže iz Latinske Amerike, naravno da tu mora biti dodatak mistike i magičnog realizma.
Kako izgleda život u Dominikanskoj Republici do sada sam najviše saznao preko knjige "Jarčevo slavlje" peruanskog nobelovca Maria Vargasa Llose, sjajnog romana čija se radnja odvija za vrijeme vladavine tamošnjeg diktatora Rafaela Trujilla. Iako je diktator koji je vladao zemljom koja s Haitijem dijeli otok Hispaniolu ubijen prije više od 60 godina i dalje je to zemlja koja ni izbliza nije uređena demokracija poput europskih država. Žanrovski bi se "Cocote" najpreciznije moglo opisati kao osvetničku dramu, no nije to ni izbliza nešto na tragu recimo korejskih filmova slične tematike kakve smo imali prilike gledati. Više je to opservacijska drama prepuna simbolike u kojoj vidimo kako neka tradicijska vjerovanja i religije nastale miješanjem kršćanstva i nekog šamanizma i tribalizma i dalje ondje igraju važnu ulogu. Glavni junak filma je čistač bazena za bogatu obitelj iz prijestolnice Santo Dominga Alberto koji će se u rodni kraj vratiti nakon što sazna da mu je otac ubijen.
Kad stigne ondje shvatit će da mu je otac pokopan i to po nekim čudnim ritualima u koje Alberto ne vjeruje. Prema tim nekim starozavjetnim običajima koji ondje vladaju, Albertova zadaća bi trebala biti osvetiti oca i svi članovi njegove obitelji inzistiraju da on mora ubiti čovjeka koji je oduzeo život njegovom ocu. Alberto baš i nije oduševljen tom idejom jer je katolik i u duhu katolicizma spreman je oprostiti, no vrlo brzo postat će mu jasno da je okružen potpunim fanaticima. Imamo tu dosta duge scene nekih bizarnih religijskih rituala od kojih se neki ne razlikuju previše od Voodooa iz susjednog Haitija te djeluje sve to dosta repetitivno i odvija se radnja tu dosta sporo. Naravno da će se Alberto naći pod velikim pritiskom da obavi svoju "dužnost", no osim zanimljivog uvida u jednu potpuno neobičnu kulturu i zajednicu, ne nudi "Cocote" zapravo previše toga.
Primjedbe
Objavi komentar