Irska očigledno nije samo obećana zemlja za sve one naše sunarodnjake koji su odlučili pobjeći odavde zbog ekonomske situacije ili jednostavno zato što im se gadi HDZ i sva ta klika koja uz to ide. I prije no što su naši ljudi saznali sve te prednosti i mane dobre, stare Irske, bili su tu Poljaci koji su zahvaljujući činjenici da su puno prije nas ušli u EU također masovno emigrirali i u Veliku Britaniju i u Irsku. Ondje je posao pronašao i otac glavne junakinje ove crnohumorne krimi drame koju je napisao i režirao Piotr Domalewski. I u svom prethodnom filmu "Silent Night" Domalewski se bavio temom svojih sunarodnjaka koji rade u inozemstvu ili sanjaju da će jednog dana raditi u inozemstvu.
Ipak, "Jak najdalej stad" ili "I Never Cry" bitno je mračniji i tužniji film od prethodnika pošto će već u startu glavna junakinja, 17-godišnja Ola (izvanredna debitantica Zofia Stafiej) saznati vijest da joj je otac poginuo radeći u skladištu u Dublinu. U samo nekoliko sati ova inače prosječna tinejdžerica morat će postati glava obitelji i pobrinuti se za ovu tešku i šokantnu obiteljsku situaciju pošto je njena mama vezana za Olinog starijeg hendikepiranog brata i ne može nigdje ići. Zato će se u Irsku po očevo tijelo zaputiti Ola za koju ćemo ubrzo shvatiti da je podjednako bijesna zato što joj je otac poginuo, ali i zato što neće dobiti auto koji joj je otac obećao. Vrlo brzo postat će nam jasno da ona oca praktički uopće i nije poznavala i kroz godine njegovo odsustva i pečalbe u tuđini, on se pretvorio u gotovo nepoznato lice čiji je zadatak svaki mjesec samo poslati ček kući.
Kad stigne u Dublin, pretvorit će se potraga za očevim tijelom za Olu ne samo u pokušaj da spozna i shvati tko je bio njezin otac, već će to za nju biti i pravo putovanje samospoznaje. Tek nakon što njen otac pogine, ona kao da će ga početi upoznavati i to prvenstveno prateći njegove tragove po Irskoj i upoznavajući ljude koje je on poznavao. Naravno da ta mučna odiseja po Dublinu neće za nju biti nimalo jednostavna i često će ona nailaziti na zatvorena vrata, a posebno će se šokirati kada shvati koliko košta transfer očevog tijela od Dublina do Varšave. "Jak najdalej stad" je jedan do onih filmova u kojima konstantno pratimo glavnu protagonisticu, tinejdžericu punu bijesa, gorčine, tuge, djevojke koja je silom prilika u stalnom pokretu i koja je odlučila, ako treba i na silu, potražiti odgovore na pitanja koja traži.
Mlada Stafiej je zaista izvrsna i u scenama koje nosi sama, kao i u situacijama u kojima joj podršku pružaju neki veterani poljske glumačke scene poput Kine Preis kao njene mame ili Arkadiusza Jakubika kao tipa koji radi u agenciji za pronalazak poslova poljskih imigranata u Irskoj. Na pametan, promišljen i realističan način ovaj film prikazuje kako izgleda to lice i naličje "irskog zna" za ljude s istoka Europe koji su često sanjali da ondje teku med i mlijeko i da euri rastu na granama, a za mnoge se situacija pokaže bitno drukčijom. Nažalost, fenomen emigracije u razvijenije, poštenije i naprednije zemlje dobro je poznat svima nama na ovim prostorima i bez obzira što zaista postoji bezbroj naših ljudi koji su uspjeli i vani, među mnogima zasigurno postoji gorčina što su iz raznih razloga morali napustiti svoju zemlju i sreću potražiti drugdje. Tema je to koja će se zasigurno i u budućnosti obrađivati u kinematografijama zemalja iz kojih ljudi odlaze, a Domalewski je napravio sasvim kvalitetan i dobar prvi korak po tom pitanju.
Primjedbe
Objavi komentar