Eloise Turner (Thomasin McKenzie) djevojka je sa sela velikih snova koja se zaputila na fakultet modnog dizajna u London. Sanja ona kako će postati modna dizajnerica, baš kao što je sanjala i njena majka koja je ranije krenula istim putem da bi si oduzela život još dok je Ellie bila dijete. Opčinjena je Ellie šezdesetim godinama, tadašnjim stilom, pop glazbom, sluša ona glazbenice poput Cille Black, Petule Clark, Sandie Shaw i Dusty Springfield za koje 99,99 posto njenih vršnjaka nikad nije ni čulo. Odrasla je Ellie s bakom koja je s pravom zabrinuta za unuku jer je svjesna da je ona netipična djevojka, povučena, pomalo ekscentrična i nesigurna kao što je bila i njena majka i strahuje kako će se ona snaći u velikom gradu.
A nakon što iz studentskog doma preseli u sobičak u stanu u londonskom kvartu koji je bio epicentar zbivanja šezdesetih, Ellie će se i doslovno prebaciti u to razdoblje. Soba u zgradi koju joj je iznajmila stara gđa Collins (posljednja uloga Diane Rigg) pokazat će se kao svojevrsni portal u 1966. godinu te će Ellie svake noći sanjati bajkoviti san u kojem će glavna junakinja biti mlada plavuša Sandy (Anya Taylor - Joy), podjednako ambicozna djevojka koja sanja da će postati pjevačica. Ellie i Sandy u njenim snovima kao da su jedna osoba i djeluje to u početku kao svojevrsni eskapizam i bijeg od stvarnosti za djevojku koja se teško uklapa u društvo, inspirativna fantazija na temelju koje će ona početi kreirati odjeću po uzoru na šezdesete. No, ono što je u početku izgledalo kao eskapizam i fantazija pretvorit će se vrlo brzo u pravu noćnu moru jer realnost i fantazije kao da će se početi stapati i za Ellie više neće biti povratka.
Snimio je poznati britanski filmaš Edgar Wright (Shaun od the Dead, Hot Fuzz, Scott Pilgrim vs World, Baby Driver, The World's End) zabavnu i stiliziranu kombinaciju drame i fantazije koja će se ubrzo pretvoriti u pravi horor. Prava je šteta što se priča tu prema kraju dosta raspada i što je sve to ispalo dosta kaotično, no Wrightu se mora priznati da je snimio film prepun iznenađenja, ludih twistova, preokreta i potpuno neočekivanih šokova. Shvatit će na svojoj koži Ellie da šezdesete baš i nisu bile tako bajkovite, a jedan od aduta na koje igra "Last Night in Soho" je i nostalgija za šezdesetima kao razdobljem koje se danas idealizira kao vrijeme slobode, emancipacije mladih i žena, ludih noćnih provoda i svega što ide uz to.
No, uz svo to blještavilo, stil i glamur šezdesetih ide i puno toga mračnog, a Ellie koja će se stopiti sa Sandy i postat će one kao jedna osoba, shvatit će da to baš i nije bilo osobito ugodno vrijeme za mladu ženu poput nje. Osim što je "Last Night of Soho" dijelom upozorenje da slijepa nostalgija za nekim vremenom i nije tako jednoznačna i da ništa nije onako kako se čini na prvu, Wright kao da je želio snimiti film koji će se uklopiti u danas aktualni MeeToo pokret. I najbolji dio filma definitivno je uvod i prva polovica kad Ellie i Sandy postaju kao jedna osoba, odnosno jedna kao da je zrcalni odraz druge. Dok je Elly povučena i nesigurna, Sandy je samouvjerena, hrabra i odlučna, no u drugoj, slabijoj polovici filma vidjet ćemo gdje će je takav karakter odvesti u tim ne baš blještavim šezdesetima.
Primjedbe
Objavi komentar