Stotinu tisuća Mađara borilo se za nacističku Njemačku u II svjetskom ratu na području tadašnjeg Sovjetskog saveza. Jedan od njih je i narednik Semetka (odlični Ferenc Szabo) čiji odred ima zadatak kontroliranje okupiranog terena u pozadini fronta i potragu za partizanima koji se skrivaju u šumama. Od prvih scena jasno je da je "Natural Light" jedan od onih krajnje realističnih, čak naturalističkih filmova u kojima sve izgleda gotovo pa užasavajuće stvarno. Snimljen je film kamerom iz ruke, a kako i naziv filma sugerira, samo uz prirodna svjetla. I djeluje sve to jezivo stvarno pa tako u uvodnoj sceni vidimo jedan mađarski odred kako prolazi šumom i pronalazi dva tipa na splavi koji su ulovili jelena. Vojnici ih zaustavljaju, uzimaju praktički svo meso i ovim jadnicima ostavljaju samo kosti te ih potom blatnjavi put dodatno otežan svježim topljenjem snijega odvodi u selo.
Ondje postavljaju kamp, jedu hranu siromašnih seljaka, spavaju u njihovim krevetima i ponašaju se kao pravi okupatori. Mučenja, ubijanja i silovanja nisu prikazana, no jasno nam je da se sve to događa, a kada nakon tri dana krenu putem koji im je predložio seoski starješina, upast će Mađari u partizansku zasjedu. Zapovjednik je ubijen i Semetka će postati vođa te će krenuti natrag u selo i tada će zaista početi prava iživljavanja nad lokalnim stanovništvom. Ubrzo će Semetkinoj četi u pojačanje stići i novi, još okrutniji odred. Film je to u kojem nema puno dijaloga, priča se odvija polako, a kamera je često na izražajnom Semetkinom licu iz kojeg možemo razaznati jako puno. Od početka se da naslutiti da se on baš i ne slaže s onim što se događa oko njega, a iako će u jednom trenutku pokušati zaštititi dvije seoske djevojke, neće on napraviti ništa čime bi sebe stavio u opasnost.
Dok se većina njegovog odreda ponaša zaista kao što bismo i očekivali od pijanih i već poluludih vojnika u sličnoj situaciji, on djeluje kao da stalno nešto važe i procjenjuje svoju situaciju. Kombinira što bi bilo najbolje za njega, kalkulira što uopće može napraviti, a da ne ugrozi svoju poziciju i sigurnost, no jasno nam je da on mrzi samog sebe što se ne usudi ništa poduzeti i gadi mu se ono što se oko njega događa. Bio je "Natural Light" i prvi igrani film za dokumentarista Denesa Nagyja i posve je jasno da on dolazi iz svijeta dokumentaristike. Sve tu izgleda stvarno da stvarnije ne može biti pa i ne čudi da je ovaj film dobio nagradu za najbolji produkcijski dizajn europske filmske akademije. Prikazan je "Natural Light" na brojnim festivalima, Nagy je dobio i Srebrnog medvjeda za najboljeg režisera u Berlinu, a sjajno je on ovdje postigao ugođaj iako malo toga zapravo zaista i vidimo.
Iako zvjerstva i nasilje koje se nesumnjivo događa, uglavnom baš kao ni glavni protagonist uopće i ne vidimo, itekako nam je jasno što se tu zbiva. Sjajan je to film o potpunoj dehumanizaciji ljudi, o vjerojatno normalnim ljudima koji su se prepustili najnižim nagonima i pretvorili u potpune zvijeri. Ljudima koji toga i nisu svjesni, već im je nešto takvo postalo posve normalno. I jednom čovjeku koji još uvijek pokušava zadržati barem tračak humanosti i ljudskosti, no istovremeno i preživjeti u tom košmaru. Vizualno je ovo zaista impresivan film koji je Nagy osmislio prema istoimenom romanu Pala Zavade.
No, dok roman pokriva razdoblje od 30-ih do 50-ih, Nagy se odlučio fokusirati samo na tri dana 1943. godine te tek tu kratku epizodu uvrstiti u svoj film. Zanimljivo je kako je za sve uloge pa tako i za Semetku angažirao amatere koje je uglavnom pronašao u ruralnoj Mađarskoj pa zato i ne čudi da praktički svi likovi imaju nevjerojatno izražajna, autentična lica i djeluju tako stvarno. Film je to sa snažnim autorskim pečatom, sporog tempa, sugestivan i iznimno vizualan koji odlično prikazuje jednu mračnu epizodu iz sumraka ljudskog postojanja.
Primjedbe
Objavi komentar