Još jedna malo je reći kvalitetna, zaprepašćujuće naturalistička i šokantna drama stiže nam iz Meksika. "Noche de Fuego" u originalu ili "Prayers for the Stolen" Tatiane Huezo istaknut je kao meksički kandidat za Oscara, a s obzirom na činjenicu da se u ovoj zemlji zaista svake godine snima izniman broj kvalitetnih filmova, to svakako ima određenu težinu. Huezo se do sada bavila snimanjem dokumentarnih filmova i to je i više nego očigledno i u ovoj nevjerojatno realističnoj drami snimljenoj po romanu Jennifer Clement. Radnja filma zbiva se u provincijskom planinskom mjestašcu negdje na jugu Meksika u kojem vlada smrtni strah. Naravno da su glavni sijači straha okrutni kriminalci, članovi nekog od bezbrojnih kartela u čijim poljima maka uglavnom rade oni mještani koji nemaju tu sreću da su zaposleni u lokalnom kamenolomu.
Ova je priča ispričana iz perspektive iz tri djevojčice, a jedna od njih je zaigrana i znatiželjna Ana. U uvodnoj sceni čiju ćemo važnost i težinu spoznati tek nešto kasnije, Ana i njena majka Rita kopaju rupu u zemlji u dvorištu trošne kućice u kojoj žive, a Ana potom ulazi unutra. Rupa je dovoljno velika da se djevojčica od 11 ili 12 godina sakrije unutra ako dođu po nju. Da je strah i oprez itekako opravdan shvatit ćemo vrlo brzo jer ljudi, posebno djevojčice i djevojke u ovom selu nestaju i članovi kartela kojima ni vojska ne može ništa, stalno dolaze po njih i otimaju ih. Iako je oko njih potpuni kaos, Ana i njene dvije prijateljice Maria i Paula pokušavaju stvoriti neki svoj svijet, pokušavaju biti djeca u svom tom užasu, a kada situacija postaje posve ozbiljna, majke će Anu i Mairu ošišati na kratko kako bi nalikovale dječacima, dok Paula ima zečju usnu pa je procijenjeno da to nije potrebno.
U drugom dijelu filma, djevojčice su postale djevojke i imaju sada petnaestak godina te ih je sada teško zakamuflirati frizurama. Sve ih je teže skrivati pod staklenim zvonom, a iako su i same svjesne opasnoti situacije i života ondje, nije jednostavno cijelo vrijeme biti na oprezu. Iako je prošlo nekoliko godina, ništa se nije promijenilo. Osim što se učitelji u lokalnoj školi stalno izmijenjuju i niti jedan ne ostaje predugo kad shvati što se ondje zbiva. Strah se osjeti na svakom uglu, a kao što se dalo naslutiti na početku kad smo shvatili što se zbiva u tom selu i prema načelu Čehova i njegove teorije o pištolju u prvom činu koji će sigurno zapucati u trećem, tako će se i rupa za skrivanje pokazati itekako potrebnom.
Premijerno je "Noche de fuego" prikazan u sekciji Un Certain Regard festivala u Cannesu i dobio je ondje posebno priznanje, a prikazana je potom ova upečatljiva drama na brojnim svjetskim festivalima. Dobila je nagradu u sekciji Horizonti na uglednom festivalu u San Sebastianu, a iako su filmovi snimljeni u njihovoj produkciji uglavnom teški škart, svaka pohvala Netflixu jer ipak tu i tamo ubode s otkupom filmova iz strane produkcije. Snimljen je ovaj film s puno stila, lokacije su impresivne, a selo u brdima uz kamenolom iz kojeg se stalno čuju eksplozije djeluje tako autentično. Fotografija je također upečatljiva, iako uglavnom nastupaju nepoznati glumci i glumice stvarno su uvjerljivi i gledatelj ima dojam da je sve to stvarno i da nije fikcija. Možda najpreciznije bi se ovu brutalnu, tužnu priču nakon koje nam je puno jasnije zašto toliki pokušavaju pobjeći s druge strane zida, moglo opisati kao coming of age dramu u potpunom kaosu i smrtnom strahu.
Primjedbe
Objavi komentar