Danas ugledni turski filmaš Tolga Karačelik (Kelebekler / Butterflies za koji je dobio veliku nagradu žirija na najvećem američkom festivalu Sundanceu) predstavio se ovom pomalo alegorijskom kombinacijom psihološke drame, trilera i fantazije. I "Sarmasik" odnosno "Ivy" svjetsku je premijeru imao u Sundanceu, potom je prikazan na brojnim svjetskim festivalima, a u središtu pažnje je skupina mornara koja je ostala zatočena na velikom prekooceanskom brodu. Na tom cargo shipu nalazi se više ljudi različitih pozadina, podrijetla i pogleda na život, a nakon što brodarska kompanija za koju rade iznenada završi u bankrotu, neki od njih morat će ostati na pučini dok se ne pronađe rješenje. I dok će se ostatak ekipe pokupiti i zaputiti kući na brodu će, jasno, ostati kapetan Beybaba.
Tu je i Ismael koji će postati kapetanova desna ruka, Nadir je kuhar koji vjeruje da će ostankom na usidrenom brodu osigurati još nekoliko plaća za svoju obitelj pošto je onima koji ostanu na brodu obećano da će biti prvi u redu za isplatu plaća. Tu su i Cenk i Alper, dva tipa koji su konstantno napušeni i koji kao da imaju magnet za upadanje u probleme, kao i misteriozni gorostas kojeg svi zovu Kurd, šutljivi čudak čije intencije su potpuno nejasne svima. Planirali su svi oni da će produženi boravak na brodu potrajati koji tjedan, najviše mjesec, dva, no vrijeme će prolaziti, a oni će i dalje biti tamo. U početku naizgled složna ekipa počet će se sve više svađati, provocirati jedni druge, živci će biti sve tanji, a kako će vrijeme prolaziti, situacija će postajati sve gora. Svi kao da će polako, ali sigurno početi gubiti razum i luditi, a kao da sve to nije dovoljno, na brodu kao da će se početi događati i neke pomalo nadnaravne stvari.
Danas ovaj film u Turskoj uživa kultni status (nevjerojatnih 8.1 na IMDB-u), a baš kao što je čest slučaj u modernoj turskoj kinematografiji, tempo je i ovdje dosta spor. Direktor fotografije Gökhan Tiryaki koji je snimao čuvene "Once Upon a Time in Anatolia" i "Winter Sleep" najpoznatijeg turskog filmaša Nurija Bilgea Ceylana opet je na visini zadatka pa i vizualno "Sarmasik" djeluje iznimno zanimljivo. Prevladava tu, naravno, plavičasta boja mora, koja se nadopunjuje s više sivom nego bijelom bojom starog i izraubanog, hrđavog golemog broda kojem bi dobro došao remont. Moglo bi se najjednostavnije opisati ovaj film kao zanimljivu karakternu studiju bizarne i posve različite galerije likova koji će se naći u nimalo ugodnoj situaciji. Pomalo me tematski ovaj film podsjetio i na posljednji film preranog preminulog korejskog modernista Ki-duk Kima "Human, Space, Time and Human" jer i ovdje vrlo brzo postaje jasno da će se situacija potpuno oteti kontroli i naizgled normalni, prosječni i civilizirani ljudi počet će se uslijed paranoje, samoće, gladi i straha pretvarati u posve druge osobe.
Primjedbe
Objavi komentar