Karen Silkwood bila je jedna od prvih američkih zviždačica, odnosno osoba koje su u javnost iznijele neke povjerljive podatke važne za opće dobro, a koje njeni nadređeni baš i nisu htjeli da izađu van. Mislim da sedamdesetih kada se priča koju ćemo vidjeti u ovom filmu termin "zviždač" ili "Whistleblower" još i nije postojao, a umjesto očekivanog trilera, slavni američki filmaš Mike Nichols (The Graduate, Catch-22, Working Girl) snimio je humanističku dramu. Pogotovo iz današnje perspektive ta se odluka pokazala odličnom jer smo u posljednjih četrdesetak godina otkako je snimljen "Silkwood" doslovno poplavljeni filmovima načelno slične teme koji gotovo pa djeluju kao dio jednog te istog serijala. Kreće tako "Silkwood" kao gotovo pa tipična američka realistična drama o radničkoj klasi sedamdesetih i upoznajemo glavne likove dok oni odlaze na posao u nuklearnoj elektrani u Oklahomi.
Djeluju Karen (Meryl Streep), njen dečko Drew (Kurt Russell) i njena prijateljica Dolly (Cher) gotovo kao likovi koje je opjevao Bruce Springsteen u svojim najpoznatijim angažiranim pjesmama. Ljudi koji vrijedno rade, ne pitaju previše, odrađuju ono što im je zadano, a njihov je posao proizvodnja plutonija za nuklearne reaktore. Prva je polovica sedamdesetih i nitko se baš ne zamara previše sa zaštitom na radu, a iako su svjesni da je radijacija iznimno opasna stvar, nema ondje baš puno posla na izbor. Uz to, radnici vjeruju svojim nadređenima da su sigurni i da se ne izlažu radijaciji, a Karen Silkwood u početku se previše ne ističe od ostatka kolega.
Dobro, možda je ona nešto buntovnija, djeluje pomalo divlje i neposlušno, no ne odstupa ona puno od standardnog ponašanja. Svako malo događaju se ondje nekakvi incidenti, radnici bivaju ozračeni, no menadžment pokušava to minorizirati i tvrdi da to nije ništa strašno. S vremenom će upravo Karen početi razmišljati da se ondje događa nešto puno opasnije od onoga što im poslodavci tvrde i da se njihovo zdravlje nepotrebno ugrožava zbog čega će se obratiti i sindikatu. Vrlo brzo njene pritužbe će stići i do Washingtona, problemi u elektrani postat će javni, a Karen će sve više shvaćati u kako opasnim uvjetima zapravo radi i pokušat će s time upoznati sve više svojih kolega. No, posve očekivano, mnogi od njih će kad se susretnu s izborom rak od radijacije za deset ili petnaest godina ili gubitak posla odmah, izabrati ovo prvo i malo tko će je ozbiljno shvaćati, ali svejedno će ona nastaviti svoju borbu i pokušat će se izboriti za bolju sigurnost na radu, a usput otkriti i što više nepravilnosti.
Najveća vrijednost ovog filma je što je Nichols sjajno uspio uhvatiti duh vremena i majstorski je prikazao ljude koji djeluju nevjerojatno stvarno. Iako se na prvu možda čini da je Karen neka junakinja, ona je tu obična žena koja definitivno nije anđeo i ima svojih problema. Ostavila je ona troje djece i muža i skrasila se sa šutljivim lutalicom koji odlazi i dolazi i stalno se s njim svađa i svo troje glavnih glumaca odradilo je odličan posao jer iako su nam sve to itekako poznate face, djeluju oni tako stvarno, prirodno da možemo povjerovati da su oni zaista ti ljudi. "Silkwood" je jedan od onih filmova koji se bavi iznimno važnom temom, posebno u to doba jer nije se tada baš ni znalo toliko o toj problematici koliko se zna danas, a tipično američki regulacija je tu bila gotovo nikakva. Ne čudi da je "Silkwood" na kraju imao čak pet nominacija za Oscara, među njima za najbolju režiju, originalni scenarij i montažu, a Cher i Streep (ma tko bi rekao!) su nominirane za najbolju sporednu i glavnu glumicu.
Primjedbe
Objavi komentar