Izraelski dvojac Aharon Keshales - Navot Papushado pažnju je na sebe skrenuo u domovini crnohumornim trilerom - hororom "Rabies" da bi potom potpuno zablistali sa sjajnim "Big Bad Wolves". Kao i mnogima prije njih, sljedeća stepenica u karijerama bila je Amerika gdje su im se karijere djelomično razdvojile. Papushalo je tako napisao i režirao "Gunpowder Milkshike", akcić koji sam zaobišao, dok su zajedno napisali scenarij za "South of Heaven", a Keshales ga je potom sam režirao. Zanimljivo je da su njihovi filmovi pojavili gotovo istovremeno, a "South of Heaven", baš kao i "Big Bad Wolves" djeluje kao mračni krimić koji puno toga duguje filmovima braće Coen i Quentinu Tarantinu. No, za razliku od odličnog izraelskog filma gdje su se pokazali oni kao autori s puno mjere, stila i duha, "South of Heaven" na kraju izgleda kao da je unutra nabacano više filmova od jedom.
Jimmy (Jason Sudeikis koji i nije morao izlaziti previše iz karaktera Teda Lassa jer opet je on južnjak s tipičnim naglaskom) nakon 12 godina izlazi iz zatvora gdje je boravio zbog oružane pljačke i vraća se on svojoj ljubavi Annie (Evangeline Lilly) kojoj je ostalo manje od godinu dana života i umire od raka pluća. Čekala ga je ona 12 godina, a iako su se nadali da bi mogli imati barem nekoliko sretnih mjeseci, njihova sreća neće biti dugog vijeka. Bez obzira što je Jimmy ženi obećao da će biti dobar, vrlo brzo on će ponovno biti pogurnut u svijet kriminala, a ondje će ga torpedirati ljigavi parole officer Schmidt (Shea Whigham) koji se i sam, očito, bavi nekim poslićima sa strane. Ucijenit će on Jimmyja i natjerati ga da za njega obavi jedan poslić, a poslije toga sve će tu krenuti nizbrdo. I to kako nizbrdo!
Da ne otkrivam previše ovu na kraju ipak neuvjerljivu priču zaista krcatu preokretima i iznenađenjima, krenut će "South of Heaven" zaista kao varijacija na temu "Blood Simple". Jedna za drugom nizat će se loše i ružne stvari, Jimmy će se naći na putu opasnoj kriminalnoj organizaciji, a leševi će se samo nizati. Ima tu zaista nabacanog svega i svačega, likovi su tu dosta nerazrađeni i površni, pogotovo Annie za koju čovjek ne bi pomislio da ima žgaravicu, a kamoli terminalni rak. I nije to bilo zapravo sad tako loše, ima ovaj film i nekih pozitivnih strana iako stoji da nije to do kraja profunkcioniralo i što je išlo dalje, sve je to nekako postajalo neuvjerljivije da bi eskaliralo u zaista suludoj završnici.
Primjedbe
Objavi komentar