Claude Lelouch možda ne spada u onaj uzak krug najboljih francuskih filmaša svih vremena, no jedan film ozbiljno strši u njegovoj filmografiji i s razlogom se smatra jednim od najboljih i najvoljenijih francuskih filmova svih vremena. Naravno, riječ je o romantičnoj novovalnoj drami "Jedan muškarac i jedna žena" koja je osvojila ne samo Oscara za najbolji strani film, već je Lelouchu uspjelo ono što nije puno značajnijim francuskim filmašima poput Godarda, Truffauta, Renoira, Chabrola, Bressona, Melvillea i da ne nabrajam sada dalje. Osvojio je on Oscara i za najbolji scenarij, a "Un homme et une femme" je osvojio i Zlatnu palmu u Cannesu.
I zaista, riječ je o posebnom filmu, romansi nevjerojatne poetike i iznimno zanimljivog, modernističkog stila u kojem se izmijenjuju crno - bijele sekvence i one u boji. Dakako da velike zasluge za ovako sjajno funkcioniranje jedne zapravo dosta jednostavne i posve obične priče pripadaju u glavnim glumcima odnosno Jean-Louisu Trintignantu te Anouk Aimee. Iako možda i nema status poput nekih svojih sunarodnjaka kao što su Belmondo ili Delon, Trintignant (1930. godište) spada u uzak krug najboljih glumaca koje je Francuska ikada imala. Još od sredine pedesetih pa praktički sve do danas nanizao je on bezbroj briljatnih uloga u mnogim sjajnim filmovima, a ovo mu je svakako jedna od najpoznatijih. Radio je on praktički sa svim najvećim ne samo francuskim, već i europskim redateljima, a čim je pročitao scenarij za romansu o udovcu i vozaču utrka koji će se zaljubiti u udovicu čija kćer ide zajedno s njegovim sinom u internatu udaljenom dvjestotinjak kilometara od Pariza u kojem žive, prihvatio je ulogu i nagovorio svoju prijateljicu Aimee da mu se pridruži.
Nakon što joj je poginuo muž kaskader, Anne (Aimee) ostala je sama kćeri koju redovito posjećuje u internatu u Deauvilleu na sjeveru Francuske. Ondje školu pohađa i Jean-Louisov (Trintignant) sin. Jean-Louis je vozač utrka čija je supruga također pokojna, a sasvim slučajno njih dvoje će se upoznati kada Anne propusti posljednji vlak za Pariz. Ponudit će joj on prijevoz kući i polako će se njih dvoje početi upoznavati, približavati i zaljubljivati jedno u drugo. No, pitanje je može li ta ljubav uspjeti s obzirom na njihove traume iz prošlosti i jesu li oni spremni za neke nove ljude u svojim životima relativno brzo nakon što su ostali bez partnera koje su smatrali ljubavima svog života.
"Un homme et une femme" oduševljava nevjerojatnim stilom, zaista čudesnim Lelouchevim kombiniranjem slika i uspio je on iz naizgled obične i standardne ljubavne priče stvoriti unikatan film koji je i danas uzor mnogim filmašima. Film je to nevjerojatne poetike, a iako su oba lika naizgled stereotipna, uspjeli su Trintignant i Aimee u njih udahnuti životnost, realnost i emocije. Puno toga ovdje je improvizirano i puno toga je ovisilo o instinktivnim reakcijama glumaca koji su perfektno pogođeni i likovi ovdje djeluju začuđujuće stvarno i realno iako se stilizacijama, raznim tehnikama i rješenjima Lelouch trudio to napraviti da djeluje i pomalo bajkovito, transcendentalo, nestvarno kao što je, uostalom, i svaka nova ljubav kada se "rađa".
Iako su se i Anne i Jean-Louis očigledno pomirili sa sudbinama i pretpostavljati da im se nikada više u životu neće dogoditi ono što su imali s partnerima koji su ih prerano napustili, s vremenom će oboje shvatiti da bi to moglo biti to. I jednako koliko te emocije u njima izazivaju sreću i nešto što već dugo nisu osjećali, toliko barem podsvjesno osjećaju strah, nesigurni su, pokušavaju analizirati stanje u kojem se nalaze. Kao rijetko tko uspio je Lelouch dočarati takvo stanje, a uz fantastičnu glumu, scenariju, režiju i fotografiju, fantastična je i glazba koju potpisuje francuski kompozitor Francis Lai koji je nekoliko godina osvojio Oscara za najbolju originalnu glazbu za podjednako emotivnu romansu "The Love Story" sa Ali MacGraw i Ryanom O'Nealom.
Primjedbe
Objavi komentar