Nizozemac Alex van Warmerdam dodatno je pomaknuo granice filmskog apsurdizma u ovoj uvrnutoj crnoj komediji o konobaru kojem ništa ne ide od ruke. Nezadovoljnog, očajnog i bijesnog konobara Edgara, redatelj je sam i utjelovio, a kako bi on pokušao promijeniti svoju situaciju nabolje, obratit će se Edgar scenaristu koji će ga iz inata jer mu ovaj stalno dosađuje, njegovu situaciju početi stvarati još gorom i neizdržljivijom. Na Van Warmerdama (i još neke nizozemske filmaše) pažnju mi je skrenuo poznanik iz Nizozemske, a tek naknadno sam shvatio da sam i ranije gledao jedan njegov film, također podjednako uvrnuti, bizarni i do bola opičeni "Borgman". Stilski se pomalo on nadovezuje i nastavlja na Finca Akija Kaurismakija, no Van Warmerdam još više potencira apsurdizam.
Možda bi se najjednostavnije "Konobara" ili "Ober" u originalu moglo opisati kao tragikomediju ili crnu komediju čija se radnja odvija u nekakvom bizarro svijetu, alternativnoj stvarnosti. Priča je tu posve nepredvidiva, opičena i blesava do bola, a cijeli ovaj film je ujedno i iznimno parodiranje filma kao takvog jer scenarist je zaista taj koji od svog lika može napraviti što god hoće. Pogledajmo samo sve te silne akcijske blockbustere u kojima junaci preživljavaju situacije u kojima bi normalan čovjek poginuo već nakon prve, maksimalno druge scene. U drugu krajnost ovdje odlazi Van Warmerdam jer njegov lik na svojoj će koži osjetiti da scenarist može što god hoće i da mu se bolje ne zamjeriti. Iako nam je u početku jasno da je Edgarov život sve samo ne ugodan jer mu je žena teško bolesna, a maltretiraju ga i gosti u restoranu u kojem radi kao i susjedi kriminalci, situacija će za njega postati još gora kada se on odluči požaliti scenaristu.
Tražit će on da mu scenarist ubaci i neku pozitivu u život, no kada ovaj zaista stvori mladu ženu Stellu s kojom je Edgar u vezi, a on i dalje nastavi zanovijetati i stalno mu dosađivati i upadati u stan, scenarist će mu odlučiti do kraja zagorčati život. Ni prijetnje da će njegov lik završiti pod autobusom, neće zaustaviti Edgara od prigovora i molbi, a situacija će se dodatno zakomplicirati kada i ostali likovi odluče slijediti njegov primjer. Tada će scenarist potpuno izgubiti strpljenje i priča će tu postati još ekstremnija, luđa i uvrnutija za nesretnog konobara.
Pokazao se "Waiter" zaista kao jedan od uvrnutijih i bizarnijih filmova koje sam ikada gledao, na trenutke urnebesan, na trenutke šokantan, bizarna komedija u kojoj se na najluđi način miješaju realno i nadrealno i koji prema kraju postaje sve mračniji i mračniji. Film je to koji se može gledati i kao na svojevrsno parodiranje života i stvarnosti u kojoj se ljudi konstantno žale nezadovoljni situacijom u kojoj su se zatekli, no vidimo da situacija uvijek može biti još i puno gora. Ipak, ima tu puno toga skrivenog ispod fasade apsurdizma, bizarnosti i nadrealnog, prigušenog humora te apsurdnih i urnebesnih scena u kojima se likovi drže krajnje ozbiljno.
Primjedbe
Objavi komentar