Već smo davno utvrdili da je Paul Schrader (scenarist Taksista, Razjarenog bika, Posljednjeg Kristovog iskušenja) najbolji kada radi po scenarijima koje je sam napisao, a ova kombinacija trilera i drame savršen je primjer toga. Snimio je Schrader doduše "Affliction" prema istoimenom romanu Russella Banksa, a uloga izmučenog, ogorčenog i bijesnog šerifa iz gradića u New Hampshireu kojeg nitko ne šljivi ni pola posto, jedna je od najboljih u karijeri Nicka Noltea. Uloga vječno pijanog Wadea Whitehousea, razvedenog oca kćeri koja ga ne želi vidjeti kao stvorena je za Noltea te je on bio nominiran za Oscara za najbolju mušku ulogu. Kad već nagradu nije uspio osvojiti on, uloga njegovog tiranskog oca Glena donijela je pod stare dane jedinog Oscara legendarnom Jamesu Coburnu.
Iako je već u ozbiljnim godinama, Wade kao da stalno živi ako ne u strahu od oca, onda u strahu da će postati isti kao i on. Okrutni, dominantni i nasilni tip koji je, saznajemo u flešbekovima, bio blago je reći strog prema svojoj djeci i ženi, a Wade je jedini od braće i sestara koji nije odselio. Wadeu možda to i nije jasno, no on je već isti kao stari. Prema svima se ponaša osorno, osjeća se potpuno beskorisno, stalno pije, bez srama loče i puši travu na radnom mjestu, korumpiran je, a ne podnosi ga nitko osim njegove ljubavnice Margie (Sissy Spacek). Vrlo brzo nam postaje jasno zašto Wade ima takav status, a uz to što ga proganjaju osobni demoni, postat će on uvjeren da je njegov najbolji prijatelj inscenirao nesreću u lovu u kojoj je poginuo bogataš iz Bostona.
Siguran je Wade da iza toga stoji neka zavjera i da je to morao biti neki dogovor više ljudi iz njegovog gradića kako bi se dokopali njegovog novca, no ubrzo će još jedna smrt to zasjeniti. Kad dođe u posjet roditeljima, Wade će shvatiti da mu je majka tko zna koliko veeć mrtva u spavaćoj sobi, a njegov stari je toliko pijan da ne može ni shvatiti što se dogodilo. Stići će na pogred u rodni gradić i Wadeov mlađi brat Rolfe (Willem Dafoe), ujedno i narator cijele priče koji će ga i potaknuti da nastavi s istragom nesreće u lovu. No, sve će to utjecati na Wadeovo mentalno stanje i polako, ali sigurno počet će se on potpuno mentalno raspadati, na što će dodatno utjecati i konstantna zubobolja koja će ga učiniti još mrzovoljnijim, bijesnijim, ogorčenijim i luđim.
Jedan je to od onih sporogorećih filmova i baš kao što Wade iz scene u scenu postaje sve luđi, mahnitiji, sve više gubi doticaj sa stvarnošću, tako i Schrader u filmu gradira tempo sve do završne erupcije. Sjajan je Nolte kao gnjevni i dominantni tip kojeg svi preziru, no pomalo ga se i plaše i svjesni su da je on itekako opasan. Zato su izvanredne scene u kojima se pojavljuje Coburn kao njegov otac, vjerojatno jedini čovjek kojeg se Wade boji i koji zaista djeluje puno moćnije i dominantnije od sina. Odmah nam postaje jasno korijen svih trauma, strahova, bijesa i samoprijezira kod ovog čovjeka od nekih pedesetak godina koji će se potući bilo s kim i bilo gdje, no kada njegov otac podigne glas, tada je manji od makovog zrna i tih kao bubica.
Primjedbe
Objavi komentar