Nakon što se godinu ranije bavio stvarnim događajima u Chicagu početkom sedamdesetih u "The Trial o the Chicago 7", oskarovac Aaron Sorkin opet je snimio biografsku dramu o stvarnim ljudima i stvarnim događajima. Ovaj puta odlazimo još dvadesetak godina u prošlost, na početak pedesetih i saznajemo priču o najvećoj televizijskoj zvijezdi tog razdoblja Lucile Ball (Nicole Kidman) i njenom mužu Desiju Arnazu (Javier Bardem). Serija "I Love Lucy" koju dnevno gleda 60 milijuna Amerikanaca emitira se već godinu dana, a Lucille i Desi zapravo proživljavaju bračnu krizu. Uvjerena je ona da je muž vara, a kako je to vrijeme McCarthyjevog lova na vještice, Lucille će postati sljedeća žrtva u hajci na stvarne i izmišljene komuniste.
Lucille ujedno nije zadovoljna kako je osmišljena epizoda serije koju upravo snimaju i ima ona neke preinake, no cijela produkcija ekipa baš i nije oduševljena njenim idejama. Paralelno kroz flešbekove saznajemo njezinu životnu priču, od početaka u Hollywoodu preko epizodnih uloga pa do upoznavanja kubanskog playboya i glazbenika Desija pa do žrtvovanja svoje karijere zbog braka i na kraju zvjezdanog statusa odmah čim je krenula serija. No, sve je to sada u potpunoj opasnosti i preko noći bi Lucille iz ljubimice Amerike mogla postati persona non grata ako se pokažu točnim informacije da je upravo nju na zub uzela McCarthyjeva komisija.
Odličnom idejom se pokazalo Sorkinovo rješenje da priču povremeno razbija intervjuima s navodnim stvarnim svjedocima vremena. Naravno da su sve to glumci, no u stilu lažnog dokumentarca dodatno dobivamo cijelu pozadinu priče, kao i tih infarktnih sedam dana u kojima se sve to odvija. I opet je majstorski Sorkin napisao scenarij i iznimno je to dinamičan film koji unatoč tome što stalno skače iz jednog vremena u drugo, djeluje potpuno jasno i čisto. Nije "Being the Ricardos" klasični biografski film, već Sorkin kao da razmišlja što se to moralo događati u glavi te žene u trenucima kada se zbiva za nju nešto potencijalno jako, jako loše. Osim što bi mogla završiti na crnoj listi i karijera bi joj time bila zapečaćena i uvjerena je da je muž vara, Lucille producentima i ostatku ekipe želi dokazati da je ona zapravo apsolutni šef parade na seriji koju snimaju i da bez nje nemaju ništa.
I to ne pokazuje na neki oholi, bahati i nadmeni način, već jednostavno ova glumica koju je Sorkin prikazao kao iznimno pametnu, snažnu i hrabru ženu, ima jasnu viziju što i kako treba nešto napraviti. Bez obzira što ponekad izluđuje svoje kolege glumce na setu, Vivian (Nina Ariadna iz Goliatha) i Williama (JK Simmons), scenariste, režisera i producenta, na kraju se uvijek pokaže da je Lucillino rješenje nekako najprikladnije i najbolje. I Kidman i Bardem su uvjerljivi u svojim ulogama i pokazalo se kao dobrim rješenje da se ne ide u klasično imitiranje lika kojeg se glumi (i što me nerijetko užasno živcira), već je to više bila interpretativna gluma, a imao je film i tri nominacije za Zlarni globus. Jedinu je potvrdila upravo Kidman koja je dobila nagradu za najbolju glumicu u drami što je njen već peti Zlatni globus. Iako se svašta događa u ovih sedam dana, ipak je u središtu pažnje dinamika odnosa između Lucille i Desija, a to je postignuto i prikazano iznimno kvalitetno.
Primjedbe
Objavi komentar