Bajke i legende duboko su utkane u povijest svakog naroda, a valjda još od vremena otprije nego što se na ove prostore probilo kršćanstvo postoje neke mračne priče o magiji, zlodusima, demonima i sličnim nadnaravnim zlim svojstvima. Dvojica srpskih filmaša mlađe generacije Nemanja Cipranić i Strahinja Madžarević odlučili su možda i prvi na ovim prostorima snimiti seriju koja bi se mogla okarakterizirati kao horor, no "Crna svadba" podjednako je i triler i drama. Suptilno i polako oni su u seriju koja kreće s naizgled nasumičnim ubojstvima u izoliranom selu negdje na istoku Srbije počeli ubacivati i hororske elemente i ono što se u početku činilo kao gotovo tipični mračni triler do kraja će prerasti u sjajan folk horor.
Folk ili narodni horor bavi se nekim elementima narodne predaje, a ovaj puta u središtu pažnje je vlaška magija. I dok svi oni koji prate horor znaju gotovo sve moguće legende vezane uz njega nastale u katoličko - protestantskom dijelu Europe, ovaj pravoslavni dio tim više, barem meni, djeluje nekako egzotičnije. Djelovala mi je na kraju "Crna svadba" pomalo kao miks True Detectivea, Egzorcista i onog ruskog filma Dnevna i Noćna straža, a mora se priznati da je autorski dvojac sjajno postavio priču. Scenarij je pametan i priča se tu polako razotkriva, a fino se isprepliću i nadopunjuju događaji iz sadašnjosti i događaji iz 1976. godine koje također paralelno pratimo.
Nakon što do jučer prosječni i miroljubivi seljanin Mitar (Slavko Štimac) bez ikakvog razloga pobije kalašnjikovom 12 suseljana, upucat će i sebe u glavu, no nekim čudom će ostati živ. Njegov slučaj istražuje i policija odnosno inspektori Bane (Nikola Kojo) i Igor (Nebojša Milovanović), a tu je i agent državne sigurnosti koji se još pokušava oporaviti od samoubojstva sina Petar Ćirić (Uliks Fehmiu). On je neuspješno pokušao zaustaviti Mitrovo zadnje ubojstvo i pokušaj samoubojstva, a za slučaj će se posebno zainteresirati kad čuje Mitrove zadnje riječi koje su identične onima koje je izgovorio i njegov sin. Ta riječ je katabaza odnosno riječ koja očito ima neke veze s magijom, a i Petru će vrlo brzo postati jasno da tu nisu čista posla.
U slučaj će se uključiti i psihologinja Nataša Janković (Jelena Đokić) čiji je zadatak obaviti vještačenje nad Mitrom, a u Beogradu će se pojaviti i ekskomunicirani pravoslavni monah Tihon (Toni Mihajlovski) koji će pokušati sve upozorati da su u opasnosti od mračnih crnih sila koje prijete preuzeti svijet. Da ne ulazim sad preduboko i preširoko u prepričavanje fabule, priča se tu razvija iznimno zanimljivo i polako, a i prije nego što zapravo shvatimo da se tu radi o hororu, već smo navučeni na "Crnu svadbu" pa i oni kojima horor možda i nije omiljen žanr, čisto sumnjam da su iz tog razloga odustali. Što je najbolje od svega, već je najavljena i druga sezona u kojoj će mnogo toga biti i dodatno razjašnjeno i kada će, pretpostavljam, cijela ova priča postati klasični folk - religijski horor.
Ili će nam autorski dvojac pripremiti neka nova iznenađenja. Jedino što mi je na trenutke smetalo ovdje bila je gluma koja je u pojedinim situacijama bila pomalo škripava i neuvjerljiva, dok bi autori mogli poraditi i na dijalozima koji su ponekad bili previše očigledni i nekako udžbenički. Da se sve to dramaturški još malo ispeglalo i izbrusilo, možda izbacilo neke scene koje djeluju suvišno, "Crna svadba" bi možda bila i serija za čistu desetku, no i ovako je to iznimno kvalitetan i za ove prostore originalan sadržaj koji zaslužuje svaku pohvalu i preporuku.
Primjedbe
Objavi komentar