Vuče ovaj film, još jedna mračna i teška psihološka Bergmanova drama, korijene iz njegovog prethodnog filma, "Shame" (Skammen) snimljenog godinu dana ranije u kojem su također glavne uloge imali Max von Sydow i Liv Ullman. No, u "En Passion" ili "The Passion of Anna" Bergman je okupio gotovo pa dream team svojih glumaca jer nastupaju tu i Bibi Andersson kao i Erland Josephson. Nakon što je završio sa snimanjem "Skammen" na otoku Faro gdje je provodio dobar dio vremena i snimio dobar dio filmova, otočke regulacije su od njega zahtijevale da uništi kuću koju je izgradio za potrebe filma. Kako bi to izbjegao, Bergman je rekao da snima nastavak prethodnog filma iako se, jasno, "En passion" može gledati i kao zaseban film.
I stilski je to pomalo netipičan Bergmanov film jer uz glavnu naraciju on tu u nekoliko situacija ubacuje i intervjue u kojima glumci pričaju o svojim likovima. Bio je to neobičan, ali i zanimljiv eksperiment kojim kao da je dodatno izbrisao granice između fikcije i stvarnosti, istina i laži, snova i realnosti u ovoj prilično hermetičnoj i kompliciranoj psihološkoj drami u kojoj opet imamo traumatizirane i "oštećene" likove. Andreas (Von Sydow) živi samotnim životom na otočkoj farmi nakon što se razveo, a nakon kratoktrajne romanse sa susjedom Eva (Andersson), ženom njegovog prijatelja Elisa (Josephson), upustit će se on u romansu s misterioznom Annom (Ullman). Ona je pak nedavno izgubila muža i sina, a djeluje Andreas kao da bi istovremeno bio s obje žene, ali i nastavio sa svojim samotnjačkim, pustinjačkim životom.
Iako "En passion" ne spada među vrhunce Bergmanovog opusa, svejedno je to zanimljiv i tipično bergmanovski film u kojem on po tko zna koji put istražuje strahove i nesigurnosti kod svojih likova. Doduše ima ovdje i naznake stvarne opasnosti i nasilja jer netko na otoku na kojem oni žive zaista ubija životinje i ta spoznaja stvara dodatni psihološki pritisak na Andreasa. Za razliku od prethodnog filma "Shame" koji je snimljen u crno-bijeloj tehnici, i vizualno "En passion" djeluje više kao antipod, a ne nastavak prethodnika jer je snimljen u boji i pomalo u dokumentarističkom stilu iako je iz daleka jasno da je to još jedan film švedskog majstora.
Primjedbe
Objavi komentar