Pomalo iznenađujuće, postala je ova kosovska drama snimljena prema istinitim događajima i stvarnim ljudima najnagrađivaniji film u povijesti najvećeg američkog festivala nezavisnog filma, Sundancea. Osim što je "Hive" ili "Košnica" osvojila veliku nagradu žirija u međunarodnoj konkurenciji, debitantica Blerta Basholli osvojila je i nagradu za režiju, dok je filmu pripala i nagrada publike. Prikazan je potom ovaj film po brojnim svjetskim festivalima, a ušao je "Hive" i u uži krug kandidata za Oscara za najbolji strani film. Mislim da je to i prvi kosovski film koji sam ikad gledao te drama koju je napisala i režirala Basholli donosi moćnu, univerzalnu, a opet autentičnu priču o ženi sa sela koja se bori s predrasudama okoline i nesigurnosti dok je istovremeno inspiracija drugim ženama u lokalnoj zajednici da preuzmu kontrolu nad vlastitim životima u patrijarhalnom okruženju.
"Hive" je prava humanistička priča sa snažnim feminističkim štihom s izvanrednom glavnom protagonisticom odnosno ženom u kasnim tridesetim godinama po imenu Fahrije koju je utjelovila također filmska debitantica Yllka Gashi. Njen muž i mnogi ostali muškarci iz sela su ili ubijeni ili su nestali za vrijeme rata. Fahrijin muž i dalje se smatra nestalim, a ona živi s tastom, kćeri tinejdžericom i mlađim sinom. I od početka nam je jasno da je to zaista zaostalo, primitivno, patrijarhalno društvo u kojem žene nemaju kontrolu nad svojim životima, a bez obzira što su im muževi ili poginuli, okolina na njihove pokušaje da pronađu posao ili da pokušaju same nešto priskrbiti, gleda kao na sramotu.
Nakon što unatoč sablazni okoline Fahrije položi vozački ispit, doći će na ideju kako bi ne samo ona, već i ostale žene mogle krenuti s proizvodnjom ajvara. Tradicionalnu recepturu imaju u malom prstu, a i vlasnik supermarketa iz Prištine zainteresiran je za suradnju, vjerujući da bi domaći ajvar mogao imati dobru prođu među kupcima. No, pokazat će se da je samo kuhanje ajvara najmanji problem. Problematičnije će biti predrasude lokalnih muškaraca koje će vrlo brzo prerasti u otvoreno neprijateljstvo i susrest će se Fahrije i njene kolegice s raznim pokušajima sabotaže njihovog poduzetničkog pothvata. Ipak, čvrsto je ona odlučila da neće popustiti pritiscima, neće se samo tako dati uplašiti. Bila je to ne samo jedna od onih iznimnih i inspirativnih priča, već imam dojam da je Basholli sjajno uspjela uhvatiti društveni duh, svu tu zatucanost, zaostalost i gotovo pa plemenski primitivizam.
Čim netko odluči iskočiti iz pravca koji mu (ili u ovom slučaju joj) je zacrtan tradicijom i običajima, odmah upada u probleme i odmah je trn u oku svim onima koji žele održati dosadašnje stanje iako svojim postupcima njima ne radi baš nikakvu štetu. Osim što svojim ponašanjem inspirira i druge da se emancipiraju, skupe hrabrost, ona ih potiče da se odluče suprotstaviti predrasudama i pokušaju za svoju sreću izboriti same. Uz sve to, lik Fahrije je posebno kompleksan jer ona još ne zna sudbinu svog muža. Iako je svjesna da je on mrtav, ne može se oprostiti od njega i krenuti dalje dok ne pronađe neki materijalni dokaz, a rad i želja da nešto učini sa sobom, jedan je od načina i da skrene misli s te otužne svakodnevice. Snimljen je "Hive" kamerom iz ruke u klasičnom naturalističkom stilu tako da sve tu izgleda kao da je itekako stvarno, a ne glumljeno i ova zapravo topla, humanistička priča s pravom je zaslužila sve nagrade.
Primjedbe
Objavi komentar