Thea Angelopoulosa i danas se smatra jednim od najvećih grčkih filmaša svih vremena, a po stilu, estetici i poetika moglo bi ga se opisati i kao jednim od duhovnih sljednika velikog Andreja Tarkovskog. Jedan od najpoznatijih primjera njegovog stvaralaštva je i "Landscape in the Mist", film koji je izabran za najbolji europski film u 1988. godini i film za koji je Angelopoulos dobio Srebrnog lava za režiju u Veneciji. Film je to o putovanju dvoje djece, 11-godišnje Voule i njenog petogodišnjeg brata Alexandrosa koji su odlučili krenuti prema Njemačkoj jer im je mama rekla da im ondje sada živi otac. No, "Landscape in the Mist" je zapravo alegorijska i spiritualna drama o putovanju, svojevrsna odiseja dvoje djece kroz maštu, vrijeme, kroz nešto neopipljivo.
Film je to mistike i ugođaja i Voula i njen mlađi brat putem će susretati i upoznavati svakakve ljude i sve to djeluje nekako napušteno, zapušteno, propalo pa je i po tome "Landscape in the Mist" pomalo na tragu poetike i stila Tarkovskog. I ova drama je potpuno hermetična, zatvorena i film je to struje svijesti, istraživanja podsvjesnog, autorovog prekapanja po vlastitim snovima, sjećanjima i razmišljanjima. Film je to o protoku vremena jer baš kao i Voula i Alexandros, svi mi kroz život nešto tražimo, putujemo iz jedne u drugu fazu, zavaravamo se da imamo još vremena i kao da se trudimo ne razmišljati kako svakim danom imamo sve manje i manje vremena. Uspio je s "Landscape in the Mist" Angelopoulos dostići ono što se često naziva vizualna poezija te transcendentirati poeziju na film i to na način koji je uspijevao tek rijetkima.
Sastoji se ova neobična i poetična drama od niza zanimljivih i neobičnih epizoda, susreta s različitim ljudima, dolaska u neobične situacije ovo dvoje djece. Na ideju za ovaj film Angelopoulos je došao nakon što je u novinama pročitao članak o tome kako je dvoje djece samo krenulo za Njemačku da bi pronašli oca. Ta ideja ga je toliko impresionirala da je odlučio snimiti film u kojem u središtu pažnje nije finalna destinacija, koje zapravo i nema, već samo putovanje. Ta snažna želja djece da pronađu svog oca da se odluče krenuti na takav dalek put, no Angelopoulos se ponajviše usredotočio na ono untarnje što je zamišljao u djeci, ali i ono u sebi. Veliki utjecaj za ovaj film imala je i epizoda iz njegovo stvarnog života i djetinjstva te odrastanja za vrijeme II svjetskog rata kada je njegov otac nestao. Svakog dana on je kao devetogodišnjak tijelo svog oca tražio među mrtvima u Ateni i to je iskustvo imalo snažan utjecaj na njegovo stvaralaštvo iako je njegov otac preživio i nakon nekog vremena je vraćen iz zarobljeništva.
Kako je napisao Roger Ebert, "Landscape in the Mist" je umjetničko djelo koje dolazi iz osjećaja, snova, tuge, svakodnevnih trenutaka koje prolazimo stalno u životu. Film je to za koji treba imati strpljenje i punu pažnju, kontepmlativno i snoliko ostvarenje smješteno negdje na pola puta između snova i jave iako više naginje snovima, maštanjima i nagonima. Jedan je to od onih filma za koje je nemoguće odgovoriti na ono najgluplje moguće pitanje kad je u pitanju film i koje naravno glasi "O čemu se radi?". Najbanalniji odgovor bio bi u tom slučaju dvoje djece sjedaju u vlak kako bi pronašla oca u Njemačkoj, no ljepota i vrijednost ovog pa i većine ostalih Angelopoulosovih filmova skriva se u samom putovanju. U detaljima, u slikama, u emociji, u nečem unutarnjem koje je teško opisati riječima i objasniti.
Primjedbe
Objavi komentar