Ova šokantna i intimna minimalistička drama bila je jedan od onih posve neočekivanih indie hitova. Nakon premijere u Sundanceu, "Mass" je imao lijep festivalski život, a sve je to ovjenčanom i nagradom koja nosi ime jednog od najvećih američkih nezavisnih filmaša Roberta Altmana. I zaista je "Mass" jedan od onih filmova kakvi se danas rijetko snimaju, zadnji sličan film s kojim bih mogao usporediti scenarističko - redateljski debi ne pretjerano poznatog glumca Frana Kranza je "Carnage" Romana Polanskog. I tamo se nalazi četvero ljudi, dva para kako bi razgovarali o nekim problemima koji ih tište, samo što je ovdje situacija puno, puno strašnija i tužnija.
Ta dva para su Gail (Martha Plimpton) i Jay (Jason Isaacs) s jedne te Linda (Ann Dowd) i Richard (Reed Birney) s druge strane. Doduše, Linda i Richard zapravo i nisu više par pošto su se razišli nakon stravičnog, nezamislivog događaja koji im je obilježio živote i koji je zapravo povod njihovog sastanka u mjesnoj crkvi. Priča je tu iznimno strukturirana i ne bih želio otkrivati razlog zbog kojeg se ovo četvero ljudi sastalo, no otpočetka je jasno da nikome od njih nije ugodno zbog toga što se moraju naći. Od tragičnog događaja prošlo je očito neko vrijeme, a svi oni nekako su pristali sjesti zajedno za stol kako bi konačno porazgovarali o onome što se dogodilo.
Vrlo brzo počet će se slagati mozaik o onome što se dogodilo, a i u trenucima dok još ne znamo o čemu je riječ, posve je jasno da je moralo to biti nešto jako, jako loše čim se oni moraju tako nalaziti i očigledno nitko ne želi zapravo tu biti. Svi oni, baš kao i gledatelj, pokušat će shvatiti nešto neshvatljivo i nedokučivo i svi ti tugom i bolom uništeni ljudi trudit će se pronaći odgovore na neka pitanja, no teško da tu mogu postojati odgovori koji bi ih zadovoljili. Bio je "Mass" jedan od onih filmova koji od gledatelja traže i određeno strpljenje i zaista je to zahtjevan i težak film, no kvalitetne glumačke izvedbe, kao i pametan, dubok i slojevit scenarij nude i svojevrsnu nagradu svima onima koji se odluče na gledanje ovog filma.
Čitao sam neke reviewe filma na internetu u kojima u glavu otkrivaju razloge zbog kojih su se ovi ljudi sastali i to bi mi vjerojatno dalo materijala za još koji odlomak, no mislim da je "Mass" jedan od onih filmova u koje je bolje ući s gotovo nikakvim predznanjem o onome o čemu bi se tu moglo raditi. Takav je bio moj slučaj jer od trenutka kad sam zabilježio taj film za gledanje kad sam vjerojatno i vidio o čemu je riječ, do trenutka kad sam ga konačno i uspio pogledati prošlo je dosta vremena i potpuno sam zaboravio o čemu bi se tu moglo raditi. Možda je i stoga ovaj film imao tako snažan dojam na mene i film je to koji djeluje nevjerojatno iskreno, stvarno i što je najstrašnije od svega, moguće. Iznimno je to emotivna i potresna drama o ljudima koji još uvijek pokušavaju shvatiti i procesirati razmjere tragedije koju su proživjeli i dokučiti kako uopće nastaviti dalje živjeti.
Primjedbe
Objavi komentar