Ovom netipičnom romantičnom više dramom, nego komedijom, možda i vodeći norveški filmaš Joachim Trier zaključio je tzv. "Oslo trilogiju" započetu još 2011. sa "Reprise", a nastavljenu njegovim do sada najpoznatijim filmom, "Oslo, August 31st". U međuvremenu se daljnji rođak slavog danskog filmaša Larsa von Triera solidno okušao i na engleskom govornom području (Louder Than Bombs), potom je snimio jednu subverzivnu dramu - fantaziju pomalo na tragu De Palmine "Carrie" (Thelma), a sada se konačno odlučio vratiti na poznati teren. "The Worst Person in the World" je gotovo pa njegova tipična melankolična, egzistencijalistička meditacija o potrazi modernog čovjeka za ljubavi i identitetom.
No, za razliku od prethodna dva filma iz ove trilogije, ovdje je priča ispripovijedana iz perspektive ženskog lika, a pratimo u ovoj zaista iznimnoj, slojevitoj, pametnoj i kompleksnoj drami četiri godine u životu djevojke po imenu Julie (odlična Renate Reinsve dobila je nagradu za najbolju glumicu u Cannesu, a bila je nominirana i za europsku glumicu godine). Film su Trier i njegov stalni scenaristički kompanjon Eskil Vogt podijelili u 12 poglavlja s prologom i epilogom. Odmah na početku upoznajemo Julie, ujedno i naratoricu cijele priče. Ona je studentica medicine iz Osla koja će se potom prebaciti na studij psihologije, a konačno će se posvetiti fotografiji.
Djevojka je ona ili žena u kasnim dvadesetima koja se očito još traži i ne zna što bi od života, a upoznat će ona 15 godina starijeg crtača stripova Aksela (Anders Danielsen Lie koji je imao glavne uloge i u prethodna dva filma Trierove trilogije). Usprkos razlici u godinama, upustit će se njih dvoje u vezu, no u sljedeće četiri godine puno toga će se dogoditi u njihovim životima. Svako poglavlje filma ujedno predstavlja i određenu ključnu točku u Julijinom životu i razmišljanjima, a što se događa u njenoj glavi čujemo iz njene naracije. Za razliku od Aksela koji je već odavno pronašao ono što ga zanima u životu, Julie kao da se još traži, istražuje, trudi se razumijeti svijet i samu sebe. Nema ona zapravo još uvijek neki poseban cilj u životu, već kao da samo klizi kroz njega i čeka što bi se moglo dogoditi.
To nešto moglo bi biti slučajni susret s Eivindom, muškarcem koji joj je puno bliže po godinama, ali i po razmišljanjima jer i on se nalazi u nekoj sličnoj fazi. Tko je na kraju od njih troje najgora osoba na svijetu iz naziva filma teško je donijeti pravi zaključak, no sasvim sigurno svi oni u određenim trenucima tako će se osjećati. Tako se vjerojatno osjećao svatko tko je iz nekih svojih razloga morao povrijediti osjećaje neke bliske osobe, no osmislio je Trier uz pomoć svog kompića Vogta (koji se također u Cannesu predstavio filmom koji je sam režirao i o kojem ćete čitati za koji tjedan) dopadljivu, modernu humornu dramediju o životima običnih ljudi.
Ujedno se na "The Worst Person in the World" može gledati i kao na iznimnu satiru o vremenu u kojem živimo u kojem su, posebno na zapadu bit će, pretjerana politička korektnost i "cancelovanje" postali svakodnevica. Posebno je zanimljivo što su tako životan, duhovit, nježan, zabavan, subverzivan, povremeno i tužan film o životnoj perspektivi žene od tridesetak godina napisala dva tipa u kasnim četredesetim godinama. Vjerojatno je Trieru i Vogtu puno lakše bilo ući u kožu Akselu s kojim su bliski i po godinama, nego Julie koja je sjajan i životan lik, djevojka koju je vrlo lako voljeti iako je muškarcima koji će joj se naći na putu sve samo ne lako. No, gledateljima su od početka jasni njena nesigurnost, dvojbe, strah od onog što donosi budućnost i kako bi pojedina odluka mogla imati utjecaja na njen daljnji život za koji ni izbliza nije načisto što od njega želi.
Primjedbe
Objavi komentar