Izazvao je ovaj film velike kontroverze kada se pojavio i konzervativne katoličke struje u Meksiku pokušale su čak zaustaviti njegovo prikazivanje. Kako to često biva, to je samo doprinijelo interesu publike i postao je "El crimen del Padre Amaro" jedan od najgledanijih domaćih filmova u meksičkim kinima zaradivši gotovo 30 milijuna dolara na skromni budžet od jedva dva milijuna. Lako je za pretpostaviti što bi to mogao biti "krimen" ili grijeh mladog svećenika Amara kojeg je utjelovio tada najtraženiji mladi meksički glumac Gael Garcia Bernal. On je prethodno zablistao u Inarrituovoj "Pasjoj ljubavi" i Cuaronovoj "I tvoju mamu također", a uloga svećenika koji stiže u provincijsko mjestašce i tamo se zaljubi u mladu i lijepu vjeroučiteljicu Ameliu (Ana Claudia Talancon) bila je treća u nizu uloga u filmovima koji su bili nominirani za Oscara.
No, iako se na prvu može činiti da je grijeh padre Amara strastvena romansa u koju se upustio, pravi grijeh on će počiniti nešto kasnije kada shvatimo da se pretvorio u istu onakvu osobu kakve je u početku sam prezirao. Amara upoznajemo dok stiže u malenu seosku župu, a ubrzo shvaćamo da je on svojevrsni proteže biskupa. Lokalni župnik u vezi je s vlasnicom restorana, a njegova glavna misija je izgradnja bolnice i hospicija koji se uglavnom financiraju novcem kartela te kriminalci na taj način peru lovu. Drugi svećenik u okrugu, otac Natalio je pak pod istragom crkve jer podržava ljevičarske pobunjenike u brdima i korumpirani biskup mu prijeti ekskomunikacijom jer se otvoreno stavio na suprotnu stranu od one koje podržava crkva.
Amelia je pak 16-godišnja vjeroučiteljica, kćer krčmarice koja je u vezi sa župnikom i u vezi je s lokalnim mladićem, novinarom Rubenom, kojeg će ova zagrižena vjernica ostaviti pošto on ne vjeruje u boga. Njegov otac je pak u selu omraženi antiklerikalac i intelektualac, a mladi Amaro vrlo brzo počet će shvaćati gdje je to stigao i kakvi su odnosi među ljudima. Mladi svećenik tek izašao iz sjemeništa shvatit će da se ono što je naučio u teoriji potpuno razlikuje od prakse i situacije na terenu te da je i crkva jedan od itekako važnih kotačića u mehanizmu korupcije, kriminala, pranje love i politike. Iako se on pokušava držati katoličkih načela i biti pošteniji od svojih starijih kolega, vrlo brzo i on će popustiti kušnji i dražima mlade Amelie koja se zaljubila u novog svećenika.
No, ono što će neko vrijeme možda i izgledati kao tipična melodrama o romansi mladog svećenika i lijepe seoske djevojke, vrlo brzo pretvorit će se u nešto puno mračnije i strašnije. Shvatit ćemo tako da je Amaro zapravo podjednako sebičan kao i njegovi stariji kolege i kada dođe dvojba Amelia ili njegova karijera neće tu biti puno razmišljanja, a jasno da će sve to završiti tragično. Iako nema sumnje da je film koji je Carlos Carrera snimio po motivima istoimenog romana Portugalca Jose Marie de Ece Queiroza iz 1875. godine snažna kritika crkve, ujedno je to i impresivna karakterna studija. Film kojim se želi pokazati da su i svećenici prvenstveno ljudi s vjerojatno istim željama, potrebama i svime što ide kao i ostatak društva i kako se nekim nagonima ponekad teško oduprijeti.
Baš kao što su i neki ljudi dobri, a neki ljudi loši, takva je vjerojatno i situacija sa svećenstvom. Neki su jednostavno dobri, a neki su loši, pokvareni, korumpirani, manipulatori, sebični tipovi koji misle samo na sebe i koji nerijetko jako dobro iskorištavaju svoju poziciju, moć i utjecaj kakav imaju, posebno u takvim ruralnim okruženjima. Iako su se očekivano kritike konzervativaca (koji, kao što je često slučaj, vjerojatno i nisu pogledali film) usmjerile na to da je film blasfemija i da mu je jedina namjera blatiti katoličku crkvu, kompleksna je to priča koja dakako nije tako jednoznačna i jednostavna. Iste te kritičare film je vjerojatno zabolio jer je dosta precizno opisao kako to funkcionira u stvarnosti i to ne po pitanju seksualnih ekspada svećenstva, već nekih puno ozbiljnijih tema kao što je povezanost s kriminalom, korumpiranim političarima i sve što tu obično i ide.
Primjedbe
Objavi komentar