Smrti, barem za sada, još nitko nije uspio pobjeći, no pitanje je što nam to donosi budućnost, razvoj tehnologije i umjetna inteligencija. U bližoj budućnosti zbiva se i debitantski dugometražni film Irca Benjamina Clearyja, dobitnika Oscara za najbolji kratki film (Stutterer) još 2015. godine koji se konačno odlučio snimiti i cjelovečernji film. I bio je "Swan Song" iznimno kompleksna i duboka kombinacija SF-a i drame koja otvara neka jako zanimljiva pitanja. Fillm je to zanimljiv i s filozofskog i etičkog aspekta jer bavi se temom smrtnosti i nekih futurističkih pokušaja da se smrt prevari. Poznato nam je iz književnosti, kasnije i filma da su postojali brojni pokušaji varanja smrti (sjetimo se samo Bergmanovog remek djela "Sedmi pečat), no smrt je ipak svaki puta došla po onoga na koga se namjerila.
Ovaj puta namjerila se na Camerona (Mahershala Ali), obiteljskog čovjeka u kasnim tridesetima ili ranim četrdesetima. Naravno da je vijest da je netko u terminalnoj fazi bolesti i da mu je ostalo još kratko vrijeme zasigurno prilično šokantna i nezamisliva onome tko se s takvom dijagnozom nije susreo. Više od same smrti Cameronu srce kao da se slama što će samu ostaviti obitelj koju neizmjerno voli, suprugu Poppie (Naomie Harris) i sina, no pokazat će se da postoji rješenje kojim bi svoje najmilije mogao poštedjeti boli. Kako je radnja filma ipak smještena u blisku budućnost, postoji tako eksperimentalna klinika koja je razvila tehnologiju proizvodnju potpuno identičnih klonova.
Znači, čovjek koji je terminalno bolestan, prijavi se ondje, u klinici naprave klona koji potom pokupi sve podatke iz korisnikovog mozga i svijesti i kada se pravi čovjek i njegov klon kalibriraju, replikant je spreman za ulazak u život čovjeka točno gdje je on stao. Ova tehnologija će za koju godinu biti poput transplatacije srca, uvjerava Camerona šefica klinike (Glenn Close) dok on i dalje dvoji pristati na takvo nešto ili se na dobri, stari način pomiriti sa sudbinom i reći ženi i sinu što se događa. U središtu pažnje ovog fino promišljenog i zanimljivog filma je egzistencijalistička dilema što je najbolje rješenje za Cameronovu obitelj, je li to iskrenost i priznanje što se događa? Ili ipak podvaljivanje svog dvojnika za kojeg oni nikad neće shvatiti da nije original? Ili možda ipak hoće.
Kroz flešbekove saznajemo i pozadinsku priču Camerona i Poppie i na taj način Cleary kao da nam dodatno pokušava pojasniti što je zapravo to što čovjek gubi sa smrti. Vidimo odmah u početku kako su se upoznali, kako je izgledao njihov zajednički život, kakve su traume proživjeli, uglavnom sve ono što ljudi proživljavaju i doživljavaju i sve ono što ih čini ljudima. Obitelj je to koja se ranije susrela s gubitkom i to je zapravo i glavni razlog zašto Cameron misli da bi najbolje rješenje bilo ne priuštiti svojoj ženi još jedan gubitak jer je svjestan što bi se moglo dogoditi i kako bi njegova smrt mogla utjecati na njega. No, istovremeno dok ženu i sina pokušava zaštititi i sačuvati od boli, u njemu se razvija strah, bijes, nelagoda pa i zavist što će vrlo brzo na njegovo mjesto doći netko drugi bez obzira što je to njegov potpuni dvojnik.
Primjedbe
Objavi komentar