Možda se na prvu i ne čini tako, no biografska crnohumorna drama Miloša Formana o izdavaču porno-magazina Hustlera Larryju Filntu zapravo je film o borbi za pravo na slobodu govora. U trenucima dok groteskni krkan iz Kentuckyja vodi ljigavi striptiz klub ili pokreće hardcore porno časopis koji je sušta suprotnost elegantnom i erotičnim Playboyu pa potom zgrće milijune te seli u kalifornijsku vilu, to zasigurno i ne izgleda tako. No, nakon prilično karikiranog uvoda i upoznavanja s likom i djelom ovog iznimno upornog, ali i dosjetljivog tipa, velika većina filma koji je Formanu donio Zlatnog medvjeda u Berlinu, bavi se upravo Flyntovim sudskim postupcima i njegovom borbom protiv cenzure.
Producent "The People vs Larry Flynt" bio je Oliver Stone i Forman je snimio ovaj film gotovo u tipičnom stoneovskom stilu iz druge polovice osamdesetih. Priča se tu razvija brzo i dinamično, a praktički od početka nam je jasno tko je Larry Flynt (Woody Harrelson). Tipični sirovi primitivac iz američkih pasivnih krajeva koji je očito imao kliker za biznis i za zgrtanje love. Odvratan je to tip koji ti na kraju ipak nekako mora drag kad čovjek vidi kako je upravo on crvena krpa za sve te konzervativce, zatucane licemjere i još veće ljigavce i pokvarenjake od njega samoga.
Pratimo ovdje Flyntovu životnu priču u razdoblju od gotovo 35 godina. Od početka pedesetih kada on i njegov brat Jimmy (odglumio ga kao odraslog Woodyjev brat Brett) kao klinci u ruralnom Kentuckyju prodaju Moonshine, a dvadesetak godina kasnije vidimo ih kako vode opskurni striptiz bar. Posao baš i ne ide, a kako bi ga potaknuo Larry će početi objavljivati letke za klub s fotografijama golih plesačica. Ubrzo će ti promidžbeni letci prerasti u pravi porno magazin, a prodaja će probiti granice kada početkom sedamdesetih objavi gole paparazzo fotografije Jackie Kennedy. Istovremeno će se zaljubiti u jednu od svojih plesačica Altheu (Courteney Love), podjednako grotesknu luđakinju koja će postati njegova životna družica.
Čim se preko noći obogati, Larry će se početi ponašati baš onako kako se i obično ponašaju takvi primitivni ljudi koji su se na brzinu obogatili. Trošit će silan novac na neukus, na vile, na drogu, a kad dođu novac i uspjeh, počet će se pojavljivati neprijatelji odnosno cijela niska onih koji bi voljeli da nema njega i njegovog magazina. Vrlo brzo Flynt kao da će veće zadovoljstvo pronaći u borbi sa svima onima koji ga mrze i on će uz pomoć mladog odvjetnika Alana Isaacmana (Edward Norton) ulaziti u brojne pravne bitke, sve do vrhovnog suda. Iako je Forman prikazao Flynta zaista kao pravu karikaturu, kao nezamislivo grotesknog tipa i potpunog luđaka, čovjek se na kraju zaista mora zamisliti kad shvati da je jedan takav tip zapravo uspio obraniti pravo na slobodu izražavanja od tipova koji su zapravo još puno, puno gori.
I što je najzanimljivije od svega, pod najgorim optužbama Flynt se nije našao zbog pornografije, već zbog vulgarne i krajnje neukusne parodije na račun nekavog svećenika koji ga je tužio za povredu dostojanstva i tražio 40 milijuna dolara. Ako će sud zaštiti smeće poput mene, tada će vjerojatno zaštititi i sve ostale, legendarna je Flyntova rečenica koja možda najbolje oslikava njegov lik i djelo, a stil koji je izabrao Forman i način prikazivanja protagonista zapravo je bio i jedini mogući kako bi se što bolje prikazao takav tip. Nominacije za Oscara zaslužili su i Harrelson za najbolju mušku ulogu i Forman za režisera, a fora je što se u cameo ulozi (i to suca!) pojavljuje upravo Flynt.
Primjedbe
Objavi komentar