Gledajući ovu avangardnu misterioznu dramu velikog Roberta Altmana nisam mogao ne misliti na jedan od najdražih mi filmova, "Mullholland Drive" Davida Lyncha. Iako nigdje nisam uspio pronaći da je Lynch uzor i inspiraciju za svoji nadrealni neo-noir pronašao u "Tri žene" (negdje je istaknuo da mu je najveći uzor bio "Sunset Boulevard"), sličnosti i poveznice su neizbježne. Poznato je zato kako je Altman djelomično inspiraciju za ovu snoliku dramu o tri žene koje žive u istom stambenom kompleksu u Kaliforniji pronašao u Bergmanovoj "Personi". Zapravo, ideju za "3 Women" Altman je začeo tijekom sna i to za vrijeme dok mu je žena bila u bolnici i strahovao je da će umrijeti.
Sanjao je on tako kako režira film sa Shelley Duvall i Sissy Spacek o preuzimanju identiteta, a radnja se odvija negdje u pustinji. Probudio se usred sna, na brzinu načrčkao bilješke, a iako mu taj san nije ponudio kompletnu priču, zajedno sa scenaristicom Patriciom Resnick uspio je napisati scenarij za film koji je ubrzo postao njegov možda i najhermetičniji, najuvrnutiji, najčudniji i najavangardniji film. Od samog početka "3 Women" kreće misteriozno, enigmatično i puno toga tu ostaje nejasno, baš kao san kojeg se tek djelomično i fragmentarno sjećaš u trenucima kada se probudiš i sve djeluje nekako mutno, zbunjujuće. Kad je o ovom filmu riječ i fascinantno, intrigantno i majstorski osmišljeno, režirano i odglumljeno i sigurno ću se ovom filmu ponovno vratiti za koju godinu.
Na kraju je Altman zaista angažirao Duvall i Spacek za glavne uloge, a treću je utjelovila Janice Rule. Duvall je Millie Lammoreaux, djevojka koja radi kao fizioterapeutkinja u kalifornijskom spa centru gdje će na razgovor za posao doći djetinjasta tinejdžerica Pinky Rose (Spacek). Osim što će dobiti posao i Millie će joj postati mentorica, Pinky će se doseliti i u Millien stan u tipičnom kalifornijskom kompleksu s bazenom gdje živi treća žena, Willie (Rule). Ova misteriozna i šutljiva trudnica nešto je starija od Millie i Pinky i stalno se drži sa strane i na zidovima i po dnu bazenu stalno slika neke čudne figure. Njen muž Edgar je nametljivi vlasnik cijele zgrade i stalno je pijan i gnjavi sve ostale žene koje se ondje nalaze.
Zapravo, čudakinja Willie je stalno u drugom planu, a sve one ne mogu biti različitije. Millie je pomalo hipsterica koja misli da je cool, popularna, da se razumije u sve i umislila je da bi mogla Pinky pretvoriti u osobu poput nje. Djeluje i pomalo opsesivno, sve mora biti onako kako kaže, sve mora biti tada kada je ona nešto zamislila, a s druge strane Pinky je gotovo još dijete. Ponaša se kao da ima 14 godina, puše kroz slamku u sok, a zaista će ona u Millie i pronaći svojevrsnog uzora. I dok Millie misli da je popularna, Pinky je pušta da vjeruje u to iako nam postaje očito da je nitko previše ne zarezuje, a prvi dio filma prolazi u privikavanju djevojke sa sela iz Texasa na život u gradu i tamošnje navade.
Baš kao u "Personi", kasnije i u "Mullholandu", u trenucima kada mislimo da shvaćamo što se tu zaista događa i kada nam se čini da stvari počinju sjedati na svoje mjesto, doći će do potpunog obrata. I tek tada nam ništa neće biti jasno. Okidač za sve to bit će jedna nesreća nakon koje priča kao da kreće od početka i kao da gotovo pa možemo zaboraviti na sve ono što smo ranije gledali. Pinky tvrdi da ona nije Pinky, već da je Mildred i ova do maloprije potpuno submisivna i poslušna djevojka kao da preuzima dominaciju i kontrolu. Gotovo pa se pretvara u osobu koja je do maloprije bila Millie, a ova postaje zbunjena i nesigurna kojoj nije jasno što se to događa.
i Spacek, a posebno Duvall koja je dobila nagradu za najbolju glumicu u Cannesu gdje je film premijerno prikazan, su izvanredne. Glumica koju vjerojatno najbolje pamtimo kao Wendy Torrance iz Kubrickovog "Shininga" ovdje je ostvarila možda i najbolju ulogu u životu, a uloga Pinky je pomalo logičan nastavak za Spacek nakon prijelomne uloge Carrie u istoimenom De Palminom filmu. Iako je kasnije Altman objašnjavao što je zapravo htio reći ovim enigmatičnim, misterioznim filmom, "3 Women" je jedan od onih filmova koje svatko može protumačiti na svoj način. Zaista nitko sve do Lyncha i "Mullhollanda" nije uspio snimiti film koji tako sjajno funkcionira iako se sastoji od dvije gotovo pa nespojive cjeline. I dok je prva polovica pomalo duhovita, ironična satira i svojevrsna studija tadašnjeg društva i ljudi, drugi dio je šokantni psihološki triler, gotovo pa horor. Sjajan film koji treba pogledati.
Primjedbe
Objavi komentar