Zanimljivi meksički filmaš Alonso Ruizpalacios (Gueros, Museo) u glavnom programu festivala u Berlinu predstavio se ovim neobičnim dokumentarcem u kojem problematizira ulogu i poziciju meksičke policije. Na koji način funkcionira tamošnja (a vjerojatno i u ostatku latinoameričkih zemalja) policija, mogli smo već podosta naučiti gledajući serije poput "Narcosa", no Ruizpalacios izabrao je posve netipičan, inovativan pristup i snimio djelo koje bi se moglo opisati kao hibrid igranog i dokumentarnog filma. Od početka "A Cop Movie" ili "Una pelicula de policias" djeluje nekako čudno, previše glumljeno i namješteno i za nešto slobodniji, umjetnički dokumentarac, no ubrzo će nam postati jasno zašto. Činilo mi se u početku da bi to mogao biti jedan od onih filmova u kojima stvarni ljudi glume sami sebe (nešto što je Tanović izveo u onom filmu o skupljačima sekundarnih sirovina ili Kiarostami u Close-Up), no situacija je tu ipak dosta drukčija.
Podijeljen je film u nekoliko segmenata pa u prvom tako upoznajemo Teresu, 34-godišnju policajku iz Mexico Cityja koja već ima 17 godina iskustva na ovom poslu. Dok pratimo njene dane na poslu koji podrazumijevaju da je i babica na porodu jer očito nema dovoljno kola hitne pomoći, ona je i narator te pripovijeda svoju životnu priču. Potom upoznajemo policajca Montoyu i saznajemo njegovu životnu priču te shvaćamo da su njih dvoje zapravo par. I izgleda u tim trenucima "A Cop Movie" jedan od onih pokušaja da se humaniziraju policajci, prikažu kao stvarni ljudi koji zapravo uopće nisu loši, što je percepcija prosječnog stanovnika Meksika, no vidimo i kako je primanje mita nešto najnormalnije za njih i nešto na što se nitko ne obazire.
Iako djeluje čudno, čini se da je "A Cop Movie" zaista dokumentarac s nekim redateljskim pečatom jer ima tu previše stiliziranih, očito glumljenih i prenaglašenih scena za koje je jasno da ne mogu biti stvarne. Tek kad stignemo do trećeg djela, zapravo će nam postati jasno što se tu događa i u čemu je tu catch. Shvaćamo da su likove Terese i Montoye po stvarnim ljudima koje su upoznali, utjelovili glumci koji su dobili zadatak krenuti na policijsku akademiju i pokušati shvatiti iz vlastitog iskustva kako to izgleda. Raul Briones koji je utjelovio Montoyu i Monica Del Carmen koja je utjelovila Teresu uključili su se u policijsku školu te su oni za potrebe ovog filma naoružani iskustvom i stečenim znanjem utjelovili likove kakve su zaista upoznali.
Pričaju oni o svojim iskustvima i kako je to izgledalo biti policajac (bolje rečeno policijski naučnik) i kako su zaista osjetili koliko su policajci omraženi u društvu, a postalo im je jasno i zašto. Bio je ovaj film neobičan eksperiment u kojem je redatelj u početku gledatelju pripremio klasični humanistički pogled, da bi ga u međuvremenu potpuno zbunio, a na kraju nam je jasna i svrha i poanta ovog hibrida - pokušaj dokazivanja koliko je sustav urušen i kako i oni koji su se u policiju javili možda i s dobrim i poštenim intencijama na kraju bivaju slomljeni i prilagode se takvom sustavu.
Primjedbe
Objavi komentar