Bigas Luna jedan je od najzanimljivijih, najekscentričnijih i najživopisnijih tipova iz svijeta španjolskog filma koji je ionako bogat brojnim tipovima koji bi se također mogli pohvaliti sličnim epitetima. Iako Lunu danas prvenstveno možda pamtimo po erotikom, ali i ironijom nabijenim filmovima iz prve polovice devedesetih kao što su "Lulu", "Zlatna muda" i "Šunka, šunka", još tijekom sedamdesetih se ovaj po vokaciji dizajner, slikar i konceptualni umjetnik počeo baviti filmom. Nakon kratkih, eksperimentalnih filmova obično iznimno provokativne i kontroverzne tematike krenuo je snimati i dugometražne, a do sredine osamdesetih očito je postao tako vješt režiser što je potvrdio u ovoj grotesknoj kombinaciji crne komedije ili horora.
Bio je "Angustia" ili "Anguish" i prvi film koji je snimio na engleskom jeziku s (uglavnom) američkim glumcima, a film je to nevjerojatno zanimljive strukture i urnebesno bolesnog crnog humora. Pratimo ovdje zapravo film u filmu i strukturirana je priča tu tako da tek nakon petnaestak minuta zapravo shvaćamo da gledamo isti film koji gleda i publika u kinu u filmu. Taj jezivi horor se zove "Mommy" i priča je to Johnu Pressmanu (Michael Lerner), iskompleksiranom dijabetičaru koji radi kao asistent oftalmologa. Progresivno on gubi vid, a živi on s grotesknom majkom koja očito ima neke telekinetičke moći pa će hipnotizirati svog sina kako bi ubijao ljude, vadio im oči i donosio ih njoj. No, problem će nastati što će se događaji iz tog jezivog i apsurdnog filma koji gleda publika prenijeti i s filmskog platna u stvarnost.
John će se zaista pojaviti u istom tom kinu i početi ubijati ljude, no osim njega u kinu će se pojaviti i drugi ubojice koji će krenuti s eliminacijom publike. Priča je tu ne samo nevjerojatno originalna i kompleksno strukturirana, već je "Anguish" i jedan od onih izrazito nasilnih i eksplicitnih horora u kojima autor malo toga ostavlja na mašti gledatelja. Ovaj postmodernistički horor i prava slagalica strave danas uživa kultni status među ljubiteljima horora, a začinio je cijelu tu suludu priču nekim uvrnutim, čak bolesnim i brutalnim crnim humorom i da nije tu sve tako jezivo i strašno, mogla bi se "Angustia" opisati i kao urnebesna crna komedija.
Primjedbe
Objavi komentar