Dugometražni debitant Andreas Fontana radnju svog filma smjestio je u razdoblje negdje na kraju sedamdesetih ili početak osamdesetih u Argentinu, za vrijeme vladavine vojne hunte kada su tisuće ljudi nestajale, a njihova zemlja i nekretnine jednostavno su pokradeni. Negdje na vrhuncu tog prljavog rata i za vrijeme dok situacija u Argentini ključa, u Buenos Aires je stigao privatni bankar iz Švicarske Yvan de Wiel (Fabrizio Rongione) u društvu supruge Ines (Stephanie Cleau). Njegov primarni zadatak je saznati što se dogodilo s njegovim partnerom Keysom, koji je misteriozno nestao, a on je prethodno bio zadužen za sređivanje poslova u Argentini i sličnim državama. Svi stalno spominju Keysa i čude se što on više nije zadužen za poslove, a očito je da je to svijet posve drukčiji od onoga na kakav je De Wiel navikao.
Vrlo brzo nam postaje jasno da je Keys u Argentini imao neke drukčije pregovaračke metode s potencijalnim klijentima, redom elitom vojne hunte koja kao da shvaća da se vrijeme grabljanja bliži kraju i pokušavaju oni još u kratkom roku zgrnuti što se više može. Djeluje Keys kao misteriozna, sveprisutna figura čije ime stalno čujemo, a nikad ga ne vidimo, gotovo poput Harryja Limea iz Reedovog "Trećeg čovjeka". U trenucima nestanka on je ostavio nedovršenim važan posao i sada je tu De Wiel kako bi ga završio. Od prvih trenutaka kada stižu u Argentinu, jasno im je da je to potpuno drukčiji svijet od onog koji su navikli. Ugođaj je konstantno misteriozan, očito se tu nešto jako loše događa pa tako na putu od zračne luke do hotela nailaze na policijske ophodnje koje izvlače ljude iz auta i s puškama ih guraju pred zid. Kad stignu u hotel, stari recepcionist ih uvjerava da situacija ide na bolje, no ništa tu zapravo nije kako bi trebalo biti.
Provodi De Wiel vrijeme u sastancima s raznim mutnim tipovima, odlazi na druženja u klubove za elitu na kojima se uz generale okupljaju razni biznismeni, političari i vodeći crkvenjaci. Svi oni kao da su dio jednog uskog kruga koji je očito sjajno profitirao i koji pokušava naći module za osiguranje svojih stečevina na sigurnom odnosno u švicarskoj banci. Paranoja je možda najbolja riječ za opisivanje stanja duha među društvom koje će bankar tamo zateći, a film je to nekako hladnog, mračnog ugođaja u kojem se svi ti tipovi ponašaju nekako prirodno, normalno iako se naslućuje da ništa tu nije normalno. Sjajno "Azor" prikazuje društvenu situaciju u Argentini tog razdoblja, i to ispričanu iz perspektive elita, lopova i ubojica koji su zgrabili sve što su mogli i pobili i protjerali one koji su se usudili zucnuti protiv njih.
I sve je to njima potpuno prirodno, kao u džungli gdje jače i veće životinje proždiru one manje i slabije i to je za njih posve prirodno stanje stvari. To je ono kako se radi i nikome tu nema ništa spornoga. Sam naziv filma "Azor" je svojevrsna šifra koja znači pazi što pričaš ili budi tiho, a snimljen je ovaj film u argentinsko - švicarskoj koprodukciji. Scenarist i redatelj Andreas Fontana inspiraciju za film našao je u pismu koje je našao među stvarima svog oca, švicarskog privatnog bankara koji je vjerojatno bio tip nalik glavnom liku filma. U tom pismu stari je dokumentirao putovanje u Argentinu u tom periodu, a u njemu ništa on ne spominje ono što se događa zapravo ondje, već se razmišlja samo o biznisu. Tako je i ovdje. De Wiel je tip svjestan da je tu nešto jako trulo i pokvareno, ne bi se on u to htio mješati puno više nego što je potrebno, tek onoliko koliko treba da osigura poslić i novac svojoj banci.
Primjedbe
Objavi komentar