U najnovijoj epizodi prisjećamo se jugoslavenskih pa i hrvatskih klasika, odlučio sam pogledati legendarnu ratnu melodramu koju je u Zagrebu snimio Slovenac France Štiglic. I više od 60 godina nakon što je "Deveti krug" snimljen i premijerno prikazan u natjecateljskom programu Cannesa (gdje ipak nije imao šanse pored Fellinijevog remek-djela "La dolce vita"), i dalje je to monumentalan i važan film u kojem je vizualno i stilski Štiglic uzore pronašao u talijanskom neorealizmu. Jedna je to u nizu stravičnih i tužnih priča iz II svjetskog rata, a uz "Ne okreći se sine" Branka Bauera, "Deveti krug" je možda i ključna ratna melodrama hrvatske i jugoslavenske kinematografije. Scenarij je pak napisala poznata hrvatska scenaristica, spisateljica i novinarka Zora Dirnbach koja je podrijetlom bila Židovka iz Osijeka te je dijelom i vlastita iskustva iz tog strašnog razdoblja unijela u ovu potresnu priču.
Početak je II svjetskog rata i Zagreb i Hrvatska su pod nacističkom okupacijom. Po uzoru na njemačke naciste, i ustaše kupe Židove i odvode ih logore, a kako bi spasili mladu Židovku Ruth (tada 16-godišnja debitantica Dušica Žegarac), kćer dugogodišnjih obiteljskih prijatelja, zagrebačka obitelj Vojnović organizirala je njenu fiktivnu udaju za svog sina studenta Ivu (jedna od prvih uloga tada 21-godišnjeg Borisa Dvornika). Iako je svjestan koliko je taj fiktivni brak važan za sudbinu Ruth, Ivo baš i nije oduševljen što se morao oženiti za tinejdžericu koju tek površno poznaje. U vezi je on s vršnjakinjom Magdom (također debitantska uloga tada 17-godišnje Bebe Lončar), a kolege s fakulteta ga zafrkavaju jer se oženio čak mu organiziraju i momačku zabavu kako bi ga sprdali.
Bijesan zbog toga što ne može imati život kakav bi želio, Ivo bi se želio riješiti Ruth, što zapravo i nije problem jer Židovi u to vrijeme svakodnevno nestaju i odvoze se u Jasenovac ili Auschwitz. I Ruth je jasno da taj fiktivni brak Ivi stvara probleme i odluči pobjeći od kuće, no u međuvremenu će Ivo shvatiti da se zaista zaljubio u djevojku koju je na silu oženio. No, kada to shvati, moglo bi biti prekasno jer je Ruth već uhićena i deportirana u zloglasni Jasenovac i to u najgori dio logora, tzv. Deveti krug. Iako iz današnje perspektive "Deveti krug" možda djeluje arhaično, moćna je to i uvjerljiva priča koja se bez problema može mjeriti s gotovo svim najboljim europskim neorealističkim filmovima kakvi su se u Europi snimali pedesetih godina.
Bio je "Deveti krug" i nominiran za Oscara za najbolji strani film i to u društvu klasika kao što su Clouzotov "La Verite", Pontecorvov "Kapo" koji se bavio sličnom tematikom, legendarna meksička fantazija "Macario" te Bergmanov "Djevičanski izbor" koji je na kraju i nagrađen Oscarom. Sjajno je u "Devetom krugu" prikazano vrijeme nacističke okupacije i vladavine ustaša u Zagrebu gdje se odvija radnja i nije to ni izbliza jedan od onih agitpropovskih filmova kakvi su se na veliko u to vrijeme štancali po socijalističkim državama. Također, u svojim ulogama su izvrsni i Dvornik i Žegarac kao tragični ljubavnici čiji će odnos možda početi hladno, no nakon nekog vremena oni će se zaista i zaljubiti jedno u drugo.
Iako je u prvom planu ljubavna priča između ovo dvoje mladih ljudi, majstorski su tu Dirnbach i Štiglic i prikazali povijesne okolnosti. Situacija tako u Zagrebu postaje sve gora, do jučer najbolji prijatelji prokazuju jedne druge vlastima, a ustaška mladež uvodi reda na fakultetima i proganja one koji im se odbijaju pridružiti. Zanimljivo je kako je i prije i poslije Štiglic uglavnom snimao klasične partizanske filmove koji su u međuvremenu potonuli u potpuni zaborav. Dok je, s druge strane, restaurirani "Deveti krug" šezdeset godina kasnije prikazan na Cannes Classic festivalu i to u društvu legendarnih filmova kao što su Antonionijeva "Avantura", Godardov "Do posljednjeg daha" i Wong Kar-waijeve "Raspoložene za ljubav".
Primjedbe
Objavi komentar