Ako smo se nečega imali priliku nagledati posljednjih godina, to su onda filmovi, serije i dokumentarci o II svjetskom ratu i Holokaustu. Vjerojatno će se do nekog sljedećeg sličnog događaja u budućnosti icrpljivati ova tema, a britanski dokumentarist Luke Holland još 2008. godine zaputio se u Njemačku kako bi pronašao žive svjedoke vremena iz tridesetih i ranih četrdesetih. Nažalost, Holland je preminuo vrlo brzo nakon što je film završen i nije doživio njegovu premijeru, baš kao ni zasigurno velika većina ljudi koji se pojavljuju u "Final Account". I neizbježne su tu usporedbe s vjerojatno najpoznatijim dokumentarcem o Holokaustu, monumentalnim "Shoah" Claudea Lanzmanna, no svejedno je ovo moćan, potresan, ali i važan dokumentarac.
Od 2008. pa kroz sljedećih desetak godina Holland je intervjuirao tristotinjak svjedoka vremena koji su u vrijeme Trećeg Reicha bili mladi ljudi. Neki od njih se prisjećaju kako su početkom tridesetih pristupili Hitlerjugendu, neki objašnjavaju zašto su se pridružili zloglasnom SS-u. Bakice opisuju kako je izgledao njihov život odmah uz koncetrancijske logore. Intervjui se izmijenjuju s restauriranim snimkama iz tog doba i fotografijama, a još uvijek živi svjedoci, redom ljudi u osamdesetim ili devedesetim godinama, od kojih neki još uvijek ne žele prihvatiti ono što se događalo. Priča je postavljena kronološki pa tako krećemo od početka tridesetih kada je Hitler ugrabio vlast preko druge polovice tridesetih i početaka progona Židova pa sve do II svjetskog rata.
Iz priča ljudi koji se prisjećaju kako su kao djeca pristupili raznim nacističkim organizacijama, shvaćamo kako je to bio do u najsitnijeg detalja razrađen sustav. Kako se propagandom djeci ispirao mozak od najranije dobi, kako je stvaran kult uniformi i militarizma da to zaista djeluje zastrašujuće, ali i upozoravajuće. Shvaćamo i kako je dobar dio onih koji su bili svjedoci vremena znali što se događa, no priznaju mnogi da su šutili iz smrtnog straha jer su bili svjesni što će im se dogoditi ako nešto zucnu. Imamo to i neke stare SS-ovce koji tvrde da pripadnici njihovih postrojbi sigurno nisu činili zločine po logorima jer su oni bili na prvim linijama fronta, kao i prisjećanja ljudi koji su živjeli u blizini logora te ističu da i danas u nosu imaju miris krematorija. One koje i danas zanima ova tematika, s "Final Account" sigurno neće pogriješiti.
Primjedbe
Objavi komentar