Olga (Anastasia Budiashkina) je 15-godišnja ukrajinska gimnastičarka koja će završiti u egzilu u Švicarskoj. Vrijeme radnje je 2013. i 2014. godina, doba kada se počelo opasno kuhati u Ukrajini i kada je poslije revolucije na kijevskom Maidanu proruski predsjednik Viktor Janukovič zbrisao na sjever. Danas svi znamo što se događalo i što će se događati u budućnosti odnosno u događajima nakon radnje ove upečatljive psihološko - sportske drame snimljene u švicarsko - ukrajinskoj produkciji. Scenarist i režiser filma premijerno prikazanog na tjednu kritike u Cannesu, mladi Švicarac Elie Grappe (1994. godine) na ideju za "Olgu" došao je još 2015. godine kada je radio na dokumentarcu o ukrajinskoj violinistici koja je stigla u Švicarsku baš za vrijeme prosvjeda na Maidanu.
Umjesto glazbenice, Grappe je odlučio da možda ne bi bilo loše da glavna protagonistica bude sportašica i čovjek definitivno nije pogriješio jer je "Olga" upečatljiva, potresna i emotivna drama o djevojci koja je tijelom u jednoj, a duhom u drugoj zemlji. Olga će u Švicarskoj, odakle joj je porijeklom pokojni otac, završiti nakon što netko pokuša atentat na njenu majku istraživačku novinarku. Talentirana gimnastičarka odmah će završiti u švicarskoj reprezentaciji i već će se početi raditi na tome da dobije tamošnje državljanstvo kako bi mogla Švicarsku predstavljati na predstojećim prvenstvima. I ne samo što je prilagodba na novo okruženje u kojem se govori tri jezika dovoljno komplicirano, Olga će se naći u dodatnom rasjcepu kada u Ukrajini počne kuhati.
Olgu je strah za mamu koja je stalno u prvim redovima i izvještava s prosvjeda, a kako će vrijeme prolaziti ona će biti sve više razlomljena. Osjeća kao da bi morala biti Ukrajini, no istovremeno ona je vrhunska sportašica i cijeli svoj život do sada je posvetila treninzima i nada se medalji. Posebno joj je teško jer nikog u Švicarskoj kao da nije briga što se to događa u njenoj zemlji. Nitko se puno ne zamara ukrajinskom situacijom, svi žive svoje živote, a ni ne pokušavaju razumjeti što se to događa u glavi 15-godišnjakinje koja teško proživljava sve što se događa (stalno je na Skypeu s mamom i prijateljicama koje su ostale u Ukrajini) te kroz video-isječke snimljene mobitelima povremeno pratimo i događanja u Kijevu.
Iako je uloga Olge bila prva u karijeri mlade ukrajinske glumice i gimnastičarke Anastasie Budiashkine, djevojka je izvanredna i već samo po njenom licu možemo otkriti kakav potpuni kaos ona proživljava. Bila je to jedna od onih i fizički iznimno zahtjevnih uloga i jasno da su sve te mlade glumice ujedno morale biti i barem dobre gimnastičarke kako bi izvele sve te vratolomije potrebne za film. Snimio je Grappe "Olgu" u realističnom, gotovo dokumentarističkom stilu, a Budiashkina je sjajno uspjela iznijeti ulogu djevojke koja je svakodnevno tjerati svoje tijelo do krajnjih granica i preko njih, dok se u sebi raspada i ne može nikome objasniti što se zapravo događa s njom.
Konstantno se osjeti tenzija, napetost koja će se dodatno pojačati kad Olga shvati da bi se morala odreći ukrajinskog državljanstva ako želi švicarsko i nastupati za švicarsku reprezentaciju. Iako je Ukrajini bila najbolja gimnastičarka, sada se ponovno mora dokazivati svima. I trenerima, ali i svojim kolegicama iz reprezentacije koje u početku u nju više vide uljeza, nekoga tko je došao oteti nekome od njih mjesto u reprezentaciji. Bila je ova impresivna drama i švicarski kandidat za Oscara, a iako nije "Olga" uspjela ući u krug nominiranih, definitivno ulazi u moj širi krug najboljih filmova godine.
Primjedbe
Objavi komentar