Baskijska separatistička organizacija ETA od 1968. pa do 2010. godine kada je konačno objavila prekid borbenih aktivnosti je prema dostupnim podacima ubila 829 (od čega 340 civila) i ozlijedila tisuće ljudi. Danas je konačno Baskija pokrajina u kojoj se može normalno živjeti, bez straha za život i sigurnost, a serija koju je po istoimenom bestseleru baskijskog pisca koji od 1985. živi u Njemačkoj Fernanda Aramburua osmislio Aitor Gabilondo, na perfektan način prikazuje kako je izgledao život u toj pokrajini dok je ETA bila aktivna. Malo je reći da me "Patria" oduševila i svrstao bih ovu potresnu, autentičnu, realističnu i humanističku seriju među najbolje europske serije posljednjih nekoliko godina. Čovjeku jednostavno dođe da zaplače kad vidi koliko je svijet posljednjih godina bio zaluđen jednom drugom serijom koja je stigla iz Španjolske (Casa de papel ili Money Heist), a koja se nakon solidnog uvoda pretvorila u monumentalni treš, dok je za ovakav pametan, dubok, kompleksan i važan sadržaj vjerojatno rijetko tko čuo.
Priča tu kreće objavom da se ETA konačno razoružava i da prestaje s oružanom borbom i aktivnostima koje su desetljećima paralizirale cijelu Baskiju. Kad vidi vijesti, stara udovica Bittori (Elena Irureta) odlazi na grob muža kojeg je prije 15 ili nešto više godina ubila ETA. S obzirom na nove okolnosti i mir, Bittori se odlučuje vratiti kući, u gradić u okolici San Sebastiana u kojem je s obitelji normalno živjela sve do suludog i besmislenog napada u kojem je ubijen njen Txato (Jose Ramon Soroiz). Kao što i njihova imena sugeriraju, i Bittori i Txato su Baski, ljudi koji su rođeni ondje, no to nije spriječilo članove organizacije da organiziraju atentat na ovog malog poduzetnika.
Paralelno s pričom u sadašnjosti u kojoj Bittori konačno pod stare dane pokušava doći do odgovore na pitanja koja je proganjaju i o kojima se zbog pravog zavjeta šutnje iz straha od odmazde separatista nije govorilo, pratimo i što se to dogodilo petnaestak godina ranije. Tko je to i zašto ubio dobrog i poštenog čovjeka Txata i kako su na gotovo identičan način uništeni životi brojnih ljudi koji su željeli samo normalno živjeti i pošteno raditi. Od počeka nam je jasno da ništa tu nije jednostavno i jednolično. Nema tu crnog i bijelog, klasičnih pozitivaca i negativaca, a "Patria" me posebno oduševila jer na maestralan način prikazuje kako je izgledao život prosječnih, običnih ljudi u određeno vrijeme na određenom prostoru.
S grupacijama popute ETA-e situacija je posebno problematična jer dok su za neke oni vodili pravedničku borbu za oslobođenje, za veliku većinu bili su to najobičniji teroristi kojima je borba bila tek izlika za sijanje straha, smrti i potpunog kaosa. Iako je od atentata na Txata prošlo već puno godina, nitko u mjestu neće biti oduševljen Bittorinim povratkom. Posebno ne Miren (Ane Gabarain), također stara žena za koju ćemo ubrzo saznati da je nekoć bila bliska prijateljica s Bittori. I Txato i Mirenin muž Joxian (Mikel Laskurain) bili su nekoć bliski prijatelji, njihova djeca (koja su u međuvremenu odrasla) družila su se međusobno i bila stalni gosti jednih kod drugih, no kada je Txato proglašen metom ETA-e, cijela njegova obitelj postala je obilježena.
I sjajno je sve to prikazano jer cijelu ovu priču pratimo iz perspektive više likova, pomalo eliptično se priča stalno vrti oko centralnog događaja odnosno oko atentata na Txata. Vidjet ćemo kako je taj događaj utjecao ne samo na njegovu obitelj, Bittori, njihovog sina i kćer, već i na drugu obitelj, na njihovo troje djece. Važno je napomenuti da je najstariji sin Miren i Joxiana, Joxe Mari (Jon Olivares) postao aktivni član ETA-e te preko segmenta o njemu vidimo kako je zapravo ta organizacija bila posložena i kako je funkcionirala. Na primjeru Txata, vlasnika prijevozničke kompanije, vidjet ćemo kako se finanicirala jer on će se u životnoj opasnosti naći kad odbije plaćati reket ETA-i koja njega, a vjerojatno i mnoge poput njega, već godinama iznuđuje, ucjenjuje i zastrašuje.
Jednom kad odbije platiti reket, a na fasadama kuća se krenu pojavljivati poruke "Txato izdajnik", cijeli gradić u kojem je on dojučer bio ugledni i poštovani član zajednice, počet će se ponašati kao da on više ne postoji. Tek u tim trenucima shvaćamo kakav je to bio život u smrtnom strahu i kako se prosječni, obični, ljudi, a kakvi su uvijek u većini, nisu usudili ništa poduzeti jer im je jasno da ETA ne bira sredstva u svojoj borbi. Nema tu milosti, a iako je i praktički svakom prosječnom stanovniku Baskije bilo jasno da ETA-ina borba svima njima donosi više štete, nego koristi, nitko se iz straha za vlastiti život i za živote obitelji nije usudio poduzeti ništa. "Patria" je serija kojoj ne mogu pronaći niti jednu manu ma koliko god se trudio, savršeno zaokružena serija s izgrađenim i zaokruženim likovima koje do kraja u potpunosti možemo shvatiti i serija uz koju nam bar mrvicu postaje jasnije kako je zaista izgledao život u tom kutku svijeta.
Primjedbe
Objavi komentar