Nakon iznimnih filmova "(M)uchenik" i "Leto", jedan od vodećih aktualnih ruskih filmaša Kiril Srebrenikov snimio je do sada najavangardniji film, anarhičnu i kaotičnu, nadrealnu grotesku smještenu negdje na pola puta između sna i jave, košmara i fantazije. "Petrovljeva grupa" ili "Petrov's Flu" premijeru je imala u Cannesu, a kao što je bio slučaj i s prethodnim filmom, Srebrenikovu je bilo zabranjeno napuštanje Rusije te nije mogao prošetati crvenim tepihom po Azurnoj obali. Mislim da sam već u recenziji "Leta" pisao o njegovim problemima sa zakonom i fiktivnim procesom s kojim je bio suočen zadnjih nekoliko godina zbog čega mu je neko vrijeme bilo i onemogućeno snimanje.
Prije nego što je počeo snimati filmove, Srebrenikov se već prometnuo u jednog od vodećih ruskih kazališnih redatelja svoje generacije (čovjek je 1969. godište) te je od 2012. godine umjetnički ravnatelj moskovskog Centra Gogolj, vodećeg ruskog avangardnog kazališta. Kako je u svojim predstavama, kasnije i filmovima, bio iznimno kritičan prema ruskom režimu, optužbama da je sudjelovao u financijskim malverzacijama i prijevari teškoj više milijuna dolara pokušalo ga se utišati. Na taj proces više puta je upozoravao i Human Rights Watch, prosvjedne note slali su brojni europski umjetnici, neko vrijeme Srebrenikov je morao provesti u kućnom pritvoru, a sredinom 2020. godine osuđen je uvjetno, novčano kažnjen i zabranjeno mu je napuštanje zemlje.
I baš kao što se ovom umjetniku posljednjih nekoliko godina život pretvorio u potpuni kaos, u užasavajuću kafkijansku noćnu moru bez kraja, tako djeluje i ova subverzivna groteska, divlja fantazija kojom je Srebrenikov još jednom potvrdio da je fantastičan režiser i autor nevjerojatne vizije. Kao predložak mu je poslužio istoimeni avangardni roman Alekseja Salnikova, a radnja je smještena u postovjetske devedesete u grad Jekaterinburg uoči dočeka Nove godine. Glavni lik je Petrov (Semjon Serzin), automehaničar koji je obolio od gripe. Razveden je on od supruge knjižničarke Petrove (Čulpan Hamatova) s kojom ima sina, a već od uvodne, kaotične scene u nakrcanom tramvaju kad Petrov shvaća da je bolestan, jasno je da će to biti sve samo ne običan film.
Nema tu jasne naracijske linije i sve tu djeluje potpuno košmarno baš kao kad čovjek boluje od gripe i pod visokom temperaturom znojeći se bulanca i ne zna što je stvarnost, a što noćna mora. Film je to u kojem su potpuno izbrisane granice stvarnosti i fantazije pa se tako čini da Petrovljeva supruga (koja se također razboljela, baš kao i njihov sin) ima neke posebne super moći. Iz jedne priče tu se samo prelazi u drugu, shvaćamo ubrzo da je Petrovljev hobi crtanje stripova i da on radi na nekom avangardnom stripu. Naletjet će on na prevaranta po imenu Igor koji može miksati svijet živih i mrtvih, a svi članovi Petrovljeve obitelji proživljavat će sve nadrealnije halucinacije u kojima će se sve više brisati granica između stvarnosti i fantazije.
Naravno da "Petrov's Flu" neće biti film po svačijem guštu, no meni se ova divlja fantazija itekako svidjela. U jednom trenutku, negdje na početku, činilo mi se kao da je Srebrenikov uzor pronašao u filmovima još jednog ruskog avangardnog filmaša Alekseja Germana, no kako je vrijeme prolazilo, ispostavilo se da je ovo bio film kakav zbilja još nisam imao prilike gledati. Vizualno sve to izgleda savršeno, ona tranzicijska bijeda Rusije devedesetih, gotovo pa stalkerovska hrđavost, zapuštenost i propalost građevina pa i ljudi potencirana je do krajnjih granica. Film je to potpuno otvoren za različite interpetacije i svatko tko pogleda "Petrov's Flu" može se i ono što je vidio protumačiti na svoj način, a meni se čini da i tu ima puno subverzivnog, alegorijskog, simbolike i da je to još jedna moćna provokacija ovog ruskog kreativca.
Primjedbe
Objavi komentar