Meksička filmašica Yulene Olaizola iskoristila je drevnu majansku legendu o Xtabay, ženskom demonu koji se personalizira u obličju prekrasne djevojke i vreba muškarce u džunglama poluotoka Yucatana. Naravno da ta demonka ima razloge zbog kojih to čini, a Olaizola je priču modernizirala i smjestila je negdje potkraj 19. stoljeća u džunglu uz rijeku Rio Hondo koja dijeli Meksiko i današnji Belize koji je tada bio britanski Honduras. Personifikacija te demonke je prekrasna mlada djevica Agnes koja je u društvu sestre i radnika s plantaže pobjegla s imanja s engleske strane granice i dogovorenog braka. No, neće oni daleko stići jer Agnes će zarobiti meksička ekipa koju uglavnom čine domoroci, a njihov je zadatak skupljanje prirodne gume sa stabala koja rastu u tim džunglama.
Već uvodna scena je impresivna jer vidimo nekolicinu tih indijanaca koji se pentraju po visokim stablima i sjeckaju ih, a iz njih curi gumasta tekućina koja se potom skuplja i koristi za proizvodnju gume. Bio je to unosan biznis od Latinske Amerike preko Afrike pa do Azije sve dok se guma nije počela proizvoditi umjetno, a po džunglama Yucatana vršljaju razne skupine i Meksikanaca i onih iz engleskih kolonija koje se time bave. Natavno da će cijela ekipa koja će zarobiti Agnes vrlo brzo postati opsjednuta privlačnom bjegunkom, mladom mulatkinjom koja kao da će biti kobna za sve one koji joj se približe. Odiše film premijerno prikazan u sekciji Horizonti festivala u Veneciji tipičnim latinoameričkim magijskim (nad)realizmom i sve je tu obavijeno velom mistike, legende, fantazije.
Stilski i vizualno čak pomalo podsjeća na djela koja je snimao hvaljeni tajlandski avangardni filmaš Apichatpong Weerasethakul, jedan od ljubimaca festivalskih žirija i svjetske kritike. Film je to koji možda i ima osnovnu narativnu liniju, no više je pažnje tu posvećeno osjetilnom, vizualnosti, dojmu pa tako svi ti likovi skupljača gume djeluju nevjerojatno autentično i uvjerljivo, gotovo kao da smo se vratili stotinu i nešto godina u prošlost i gledamo dokumentarac o stvarnim ljudima koji se time bave. No, ta autentičnost je nadograđena misticizmom, fantazijom pa i erotičnošću jer rijedak je onaj šumski radnik koji će ostati hladan na draži i zov ove svojevrsne prašumske sirene.
Primjedbe
Objavi komentar