Bio je ovo još jedan stilizirani, arty psihološki triler / horor koji je u startu dosta obećavao, a ipak se do kraja utopio u prosjeku. "Sleep" ili "Schlaf" je i debitantski dugometražni film Michaela Venusa kojim se predstavio u Berlinu, a film je to koji od samog početka djeluje bizarno, misteriozno, čudno, zlokobno. U izvrsnoj uvodnoj sceni vidimo tako mamu Marlene (Sandra Hüller) i njenu kćer tinejdžericu Monu (Gro Swantje Kohlhof). Zabavljaju se one nekom društvenom igrom, odjednom počinju pričati o tabletama i čini se da je kćer ta koja ima neke probleme. No, odjednom mama stjuardesa kao da pada u neki duboki san i odjednom se budi u krevetu i ničeg se ne sjeća. Već tada nam je jasno da je Marlene ta koja ima poremećaj spavanja i koju proganjaju fantazmagorični, grozni snovi u kojima se obično pojavljuje divlja svinja.
Umjesto u avionu za Istanbul, Marlene će se pojaviti u gotovo pa "šajningovskom" hotelu negdje u osami njemačke provincije, a kada završi u katatoničnom stanju, kćer će krenuti u potragu za njom. Vlasnici hotela su naizgled tipični njemački stariji par, Otto i Lore, a naravno da će se ispostaviti da taj hotel skriva neke mračne obiteljske tajne koje itekako imaju veze s Marlene pa i Monom. Vrlo brzo postat će nejasno što je tu uopće san, a što java, Mona će početi doživljavati neke bolesne vizije, djelovat će to sve nadrealnije i nadrealnije. Činit će nam se kao da Mona poput onog klinca iz "Šestog čula" ima sposobnost da vidi mrtve pa i komunicira s njima, a u seriji preokreta, iznenađenja, shvatit ćemo da cijela ova priča ima neke veze i s nacističkom poviješću Njemačke. Svašta je tu nadrobljeno i nije to profunkcioniralo onako kako sam se nadao, no nije "Schlaf" ni loš film.
Primjedbe
Objavi komentar