Nakon šokantne nihilističke distopije "Nuevo Orden" za koju je u Veneciji nagrađen drugom najvažnijom nagradom nakon Zlatnog lava odnosno velike nagrade žirija, Meksikanac Michel Franco se godinu kasnije na Mostri predstavio još jednim šokantnim, uvrnutim filmom. Snimljen je "Sundown" u meksičko - francusko - švedskoj produkciji, a za glavnu ulogu angažirao je jednog poznatog glumca, Tima Rotha. Njegovog Neila upoznajemo dok je u poznatom meksičkom turističkom odredištu Acapulcu na ljetovanju sa ženom i dvoje djece tinejdžera. Za pretpostaviti je da je Alice (Charlotte Gainsbourg) njegova supruga, a Colin i Alexa njegova djeca, no od početka on djeluje nekako nezainteresirano, čudno.
Da je riječ o potpuno čudaku shvatit ćemo kad on odluči ostati u Meksiku i nakon što Alice dobije poziva da joj je majka umrla i da se pod hitno mora vratiti u Englesku gdje žive. Neil će izmisliti da je izgubio putovnicu i dok će se ostatak obitelji u suzama ukrcavati u avion, on će hladno ostati pretvarajući se da pokušava preko ambasade doći do putovnice i izlaza, a zapravo će nastaviti s ljetovanjem kao da se ništa nije dogodilo. Unajmit će sobu u nekom jadnom hotelu, svaki dan će nastaviti ići na plažu i po cijeli dan lokati pive, a naći će si čak ovaj tip od cca 50, 55 godina i mladu Meksikanku.
I ništa tu nije jasno gledatelju. Tko je uopće taj šutljivi tip koji djeluje posve nezainteresirano za sve što se oko njega događa? Tko se tako ponaša? Je li Neil možda sociopat, sve je tu potpuno bizarno, bolesno, apsurdno, a cijela ta situacija gotovo pa je i morbidno smiješna. S druge strane uopće nije smiješno kad vidimo plaže na kojima patrolira policija ili vojska s fantomkama na glavama i automatskim puškama u rukama, a vrlo brzo vidjet ćemo i zašto. Iako ćemo, jasno, do kraja saznati tko je Neil i možda donekle uspjeti shvatiti njegovo ponašanje, "Sundown" je jedan od onih filmova u koje je bolje uroniti bez ikakvog predznanja i što manje se informirati o samom sadržaju i razvoju priče.
I inače odlični Roth ovdje je u sjajnoj formi enigmatičnog Engleza i potpuno flegmatičnog lika koji i izgleda i ponaša se kao da mu je sve ravno. Kao da ga apsolutno ništa ne zanima i ne može izbaciti iz kolotečine i koji kao da se doslovno vuče kroz film i cijelu priču, a što god da se dogodi, njega se to ne tiče. On samo i dalje u kratkim hlačama i majici, boroletama na nogama i tupavim smješkom na licu ide i čini se on kao potpuno prazan tip koji bi najviše volio da ga se u njegovoj praznini i ništavilu što je moguće duže ostavi na miru.
Baš kao u "Nuevo Orden", sjajnoj prokovaciji, Franco i u "Sundown" povremeno ostavlja neke tragove iz kojih polako sklapamo mozaik tko je zapravo Neil i što je dovelo do toga da se on tako ponaša. Je li on odlučio iskoristiti ovu apsurdnu priliku za bijeg od starog života, a kako vrijeme prolazi ipak puno toga postaje jasnije, priča se razotkriva i dosta toga tu sjeda na svoje mjesto. I ovim filmom Franco je pokazao da je majstor provokacije, autor koji radi vrhunske filmove baš po mom štihu, uvrnute, potpuno neočekivane. Subverzivac koji kao da uživa u rušenju društvenih konvencija, tabua i istiskivanja smisla iz svega što obično volimo smatrati smislenim.
Primjedbe
Objavi komentar