Evo i jednog novog rumunjskog filma koji posve odstupa od stila i tematike već prilično iscrpljenog rumunjskog novog vala. "The Father Who Moves Mountains" ili simpatično u originalu "Tata muta muntii" je uzbudljiva kombinacija trilera i drame koja čak više duguje holivudskom i europskom žanrovskom filmu, nego što je tipični izdanak rumunjske kinematografije. I ne čudi zato da je baš ovaj rumunjski film otkupio Netflix iako je u svojoj srži to zapravo i svojevrsno kukavičje jaje za tipičnu Netflixovu publiku naviklu uglavnom na površne, isprazne, nerijetko potpuno glupe sadržaje.
Sve tu kreće kada se dvoje tinejdžera izgubi u planinama. Zima je, snijeg je do koljena, a oni su krenuli putem koji se inače može samo tijekom ljeta i izgubio im se svaki trag. Kad je vijest o nestanku sina stigla do njegovog oca, Mircee (Adrian Titieni kojeg se najbolje sjećamo iz Mungiuove "Mature", no ovaj iznimno zaposleni i prepoznatljivi rumunjski glumac snima naveliko), gorska služba spašavanja već je praktički odustala od potrage. Mircea, tip cirka 55, možda već i 60 godina, saznajemo u uvodnim scenama, ima novu mladu ženu i čeka novo dijete, stići će u podnožje planine i krenuti raditi pritisak da se potraga nastavi. Vrlo brzo shvaćamo da on očito i nije bilo tko, već moćan tip s jakim vezama i utjecajem, koji je nekoć bio u tajnim službama, a iako je sada u mirovini, i dalje je on tip kojeg se sluša.
Ako Mircea kaže tragačima da imaju pomaknuti planine da bi našli njegovog sina, on očekuje da oni to i učine, no kao da i ne shvaća da u ovom slučaju on nije taj zadužen za rješavanje problema, već je više smetnja. Stalno se on petlja u posao tragačima, preko svojih veza organizira paralelni potražni tim, čini ono što bi vjerojatno učinio svatko u njegovoj poziciji i s njegovim vezama. No, iako je "Tata muta muntii" načelno dinamični i uzbudljivi triler, u svojoj srži to je i zanimljiva karakterna studija koja ima određenih problema, no svejedno je to film koji svakako zaslužuje prolaznu ocjenu. I to prvenstveno zahvaljujući odličnom Titieniju (ali i uvjerljivom ostatku glumačke ekipe) jer i njegov lik odnosno Mircea kao da će shvatiti da sve to čini jer duboko u sebi zna da nikad nije bio dobar otac svom sinu.
Bjesomučnom potragom i spašavanjem sinovog života kao da on pokušava nadoknaditi sve ono loše što je napravio nekoć i sve ono što je uzrokovao svojim očito egocentričnim načinom života. Vidimo tako da ima on novu ženu i uskoro stiže novo dijete, a na staru kao da je zaboravio i pitanje je kad bi se i bi li se "starog" sina uopće sjetio da se nije dogodila ova nesreća. Nakon što se prije nekoliko godina predstavio zaista odličnim debitantskim filmom "One Step Behind the Seraphim", po meni i ponajboljim rumunjskim filmom zadnjih nekoliko godina, Daniel Sandu nastavlja snimati kvalitetne i zanimljive filmove te se ističe kao jedan od najzanimljivijih tamošnjih autora mlađe generacije čija djela i stilski i tematski odstupaju od velike većine onoga što se snima u toj zemlji.
Primjedbe
Objavi komentar