Pojavila se ova šestodijelna serija snimljena u australsko - američko - britanskoj koprodukciji u prvim satima 2022. godine i jedini razlog zašto sam je odlučio pogledati bio je taj što sam negdje pročitao da je "Memento-like". Nažalost, kao što sam i pretpostavljao, ne može "The Tourist" s kultnim Nolanovim trilerom stati u istu rečenicu, a jedino što ih povezuje je činjenica da su oba glavna lika doživjela amneziju. U "Turistu" je to misteriozni tip koji odmah u početku u sceni koja gotovo da je prepisana iz Spielbergovog "Duela" doživljava nesreću. Nakon što će ga naganjati kamion, završit će ovaj tip s irsko - britanskim naglaskom (Jamie Dornan) koji se apsolutno ničeg ne sjeća u bolnici.
No, zato se očito njega mnogi jako dobro sjećaju jer vrlo brzo više ljudi pokušat će ga ubiti, a jadnom čovjeku ništa nije jasno. Paralelno s potragom za identitetom, pokušat će on saznati što se to uopće događa. Dok se on oporavlja u bolnici, shvatit ćemo da je negdje u australskoj pustinji živ zakopan nekakav Grk. Bezimenog traži i misteriozni debeli kauboj (Islanđanin Olafur Dari Olafsson). Njegov slučaj dodijeljen je pak debeljuškastoj policijskoj početnici Helen (Danielle MacDonald) koja je zaručena za još debljeg manipulativnog i posesivnog tipa. U pomoć će bezimenom priskočiti i zgođušna konobarica (Shalom Brune - Franklin) iz kafića u neke australske vukojebine. Tu je i misteriozni Grk koji u čuturicu s vodom nalijeva tekući LSD koji će se također zaputiti prema Australiji u potragu za bezimenim koji se očigledno upleo u nešto jako opasno.
Priča je tu prepuna preokreta, iznenađenja, čak u početku djeluje intriganto, a
autorski dvojac, braća Harry i Jack Williams pokušali su je pospješiti
(uglavnom neuspješnim) pokušajima razbijanja ozbiljnosti humorom. Iako se
radnja odvija u onim tipičnim australskim pustarama, snimljeno je to pomalo u
westernovskom štihu s gotovo tipičnom morikoneovskom glazbenom temom, no nije
to bilo bogznašto. Pokazao se "Turist" kao pomalo djetinjasti pokušaj
kopiranja raznih stilova i serija je to u kojoj se očigledno pokušava dozvati
duh Tarantina, braće Coen i svih onih koji su ih pokušavali kopirati
devedesetih, no očit je tu nedostatak stila, šarma i duha potrebnih da bi nešto
ovakvo profunkcioniralo na nekoj višoj razini osim osrednje zabave. Druga sezona nastavlja se u istom stilu i štihu, samo što je glavni junak završio u Irskoj kako bi pronašao odgovore tko je on zapravo. Možda i bolje da nije jer uplest će se ondje u krvavi okršaj kriminalnih organizacija koju je doduše sam i nekoć zakuhao, a bila je druga sezona čak i nešto bolja od prve.
Primjedbe
Objavi komentar