Ni sam ne znam kako sam naišao na ovaj nominalno biografski dokumentarac, a zapravo više film koji su o kultnom talijanskom režiseru snimili neki njegovi brazilski fanovi. Prije nekoliko godina, koliko sam shvatio, Ruggero Deodato je stigao u Brazil na neki festival horor filma, a tu priliku za snimanje intervjua s njim iskoristio je izvjesni Felipe Guerra, brazilski režiser horora koji je ranije već snimio sličan dokumentarac o još jednom talijanskom filmašu štovanom u underground krugovima, Luigiju Cozziju. Ipak, Deodato je daleko, daleko veća faca od Cozzija, a kao što sam naziv ovog dokumentarca sugerira, Guerru je najviše zanimao njegov najpoznatiji i najozloglašeniji film "Cannibal Holocaust".
No, nije to samo dokumentarac o snimanju jednog od najkontroverznijih i najbrutalnijih filmova svih vremena, već o Deodatovoj karijeri općenito. Sjedi tako Deodato u nekakvom kinu i priča o svojoj karijeri. Kako je uopće završio u filmu ponajviše zahvaljujući tome što je bio prijatelj sina slavnog Roberta Rosselinija te je počeo kao njegov asistent režije. Godinama je on bio traženi asistent, radio je i s mnogim drugim poznatim filmašima kao što je Sergio Corbucci kojem je, tvrdi, preporučio tada anonimnog Francesca Sparanera odnosno Franca Nera. Tako je ubrzo dobio i za režiju i snimao je on do kultnog filma iz 1980. zaista sve i svašta. Od ljubića, horora, eksploatacijskih filmova, onih tipičnih talijanskih filmova o antičkim junacima, fantazije, krimića u kojima su se na prilično treši način pokušavali kopirati tada popularni američki filmovi.
Tako je i krajem sedamdesetih dobio priliku na Filipinima snimiti i eksploatacijski film o kanibalima "Last Cannibal World" koji je izazvao kontroverze zbog okrutnosti i nasilja, no nije to bila ništa u odnosu na "Cannibal Holocaust". Zbog tog je filma, ističe, osuđen na četiri mjeseca uvjetnog zatvora, a cijeli cirkus je nastao što je taj iznimno brutalni eksploatacijski horor reklamiran kao dokumentarac. Može se ovaj film smatrati i začetnikom podžanra horora koji se naziva i Found Footage odnosno horor koji djeluje kao da je dokumentarac a taj je podžanr dvadesetak godina kasnije opet oživjela "Vještica iz Blaira". I očito je Deodato odradio posao tako dobro da je i prije nego što se film pojavio u talijanskim kinima uhićen zbog sumnji za ubojstvo članova glumačke ekipe pošto je film djelovao užasavajuće autentično i stvarno.
Situacija je otišla tako daleko da je na sud morao dovesti glumce iz filma kako bi pokazao da su živi i da ih nije ubio tijekom snimanja filma, no svejedno mu je na nekoliko godina zabranjeno snimanje filmova. Priča u ovom dokumentarcu Deodato i o svojoj kasnijoj karijeri, o filmovima koje je snimao tijekom osamdesetih i devedestetih u kojima se držao prethodnih postulata. Iako nikada Deodato nije uspio doći do toga da snima filmove visoke produkcije i kvalitetne filmove, već se uglavnom držao eksploatacije, izgradio je on s godinama sljedbeništvo pa ga među uzorima ističu Oliver Stone, Quentin Tarantino i Eli Roth, koji je prije nekoliko godina snimio horor "The Green Inferno", horor smješten u amazonske prašume i među amazonske kanibale koji je očiti hommage Deodatu i njegovom kultnom hororu.
Primjedbe
Objavi komentar