True crime dokumentarni i igrani filmovi i serije posljednjih godina iznimno su popularni, no nije ovaj podžanr neka nova izmišljotina. Sjetimo se samo remek-djela "In Cold Blood" koji je 1967. godine po istoimenom romanu Trumana Capotea snimio Richard Brooks. Gledajući "10 Rillington Place" imao sam na trenutke dojam da je ovaj jezivi krimić o serijskom ubojici iz londonskog Notting Hilla svojevrsni britanski odgovor na kultni američki krimić. Činilo mi se i da je "10 Rillington Place" neobičan hibrid tipičnog britanskog kitchen sink realizma i zastrašujućeg trilera, a i više od pola stoljeća nakon što ga je Richard Fleischer snimio, ovaj film i dalje ledi krv u žilama.
Prati ova krimi drama priču serijskog ubojice Johna Christiea kojeg je utjelovio legendarni Richard Attenborough, dobitnik Oscara za najboljeg režisera za film "Gandhi" i stariji brat još poznatijeg wildlife dokumentarista Davida Attenborougha. Odmah u uvodnoj sceni koja se odvija 1944. godine shvaćamo tko je on. Bolesnik koji u svoj stan dovlači nepoznatu ženu, ubija je i njeno tijelo potom zakopava u dvorište. Pet godina kasnije u njegovu zgradu stiže mlada i priprosta obitelj. Tim (mladi John Hurt) je priprosti i nepismeni manualni radnik koji je sa suprugom Beryl (Judy Geeson) i kćeri od godinu, dvije doselio u London. Jedva oni krpaju kraj s krajem, a kada Beryl mužu obznani da je ponovno trudna, on baš i neće biti oduševljen. Tu će se u priču umiješati ljigavi susjed odnosno Christie koji će ih uvjeriti da je on nekoć bio vojni liječnik i da se specijalizirao za pobačaje, a naivni i jednostavni ljudi će mu povjerovati.
Njegovi sadistički nagoni će prevagnuti i on će ubiti prvo Beryl, potom i dijete, a za ove nezamislive zločine će se na optuženičkoj klupi naći Tim. I djeluje sve tu od početka užasavajuće hladno, jezivo. Od samog lika Christiea i onoga što čini pa do lakoće kojom će britanski pravosudni sustav sumnjivca pronaći u Timu, ali i do prikaza mjesta i vremena. Nema tu onog glamuroznog i blještavog Londona kakvog često vidimo u filmovima. To je onaj hladni, prljavi poslijeratni London koji se još oporavlja i u kojem ljudi uglavnom jedva preživljavaju. I od scenografije jer film je sniman na stvarnoj lokaciji gdje se dogodila većina Christievh ubojstava do siromaštva, neobrazovanosti likova, vrijeme je tu sjajno prikazano.
Fleischer se i ranije ispraksirao za snimanje true-crime filmova pa je tako prethodno snimio i filmove o bostonskom davitelju, a zanimljivo je kako je jedan Amerikanac snimio vjerojatno najbritanskiji true-crime film ikada. Očito je kako je puno pažnje tu posvećeno detaljima i trudilo se da apsolutno sve bude što je moguće realističnije, a u tome se i uspjelo. Attenborough, koji je u to vrijeme bio velika zvijezda, bio je skeptičan oko prihvaćanje uloge, a iako mu je lik Christiea bio užasavajuće odbojan, na kraju ju je prihvatio i napravio je odličan posao. Odličan je i tada mladi John Hurt, glumac za kojeg sam negdje pročitao da je apsolutni rekorder po tome što je najčešće "umirao" na filmu, a takvu sudbinu, jasno, nije izbjegao ni ovdje.
Primjedbe
Objavi komentar