Bila je ova crnohumorna, cinična krimi drama o pranju novca za vrijeme vladavine vojne hunte u Urugvaju i tamošnji kandidat za Oscara, a scenarist i redatelj Federico Veiroj "Asi hablo el cambista" je snimio prema istoimenoj knjizi Juana Grubera. Glavnog (anti)junaka Humberta Brausea (Daniel Hendler), knjigovođu i perača novca za razne mutne tipove ne samo iz Urugvaja, već i iz Argentine i Brazila, upoznajemo sredinom sedamdesetih kada se on već uvalio u neke opasne sheme. Potom nas on sam kao narator vraća dvadesetak godina u prošlost, u vrijeme kad ga je ugledni knjigovođa njemačkog porijekla čiju je kćer Gudrun (Dolores Fonzi) ubrzo i oženio, uzeo pod svoje i naučio tajnama zanata.
Taj nekako ljigavi i nesigurni Humberto, vrlo brzo iskoristit će stečeno znanje, ali i političko - ekonomsku situaciju u zemlji te će početi skrivati novac i iznositi ga iz zemlje za političke elite, a potom će njegove usluge postati tražene i u okolnim zemljama. No kako su šezdesete i sedamdesete u Južnoj Americi bile izrazito opasne, nesigurne godine, naravno da će on upasti u posao i s nekim iznimno opasnim tipovima. Njegov glavni zadatak zapravo je kupovina i prodaja deviza i iskorištavanje stalnih ekonomskih kriza u Urugvaju i okolici, a pokušava ovaj zapravo antipatični tip koji se voli pretvarati da je ugledan član društva voditi high life kao i većina ljudi za koje radi.
No, vrlo brzo nam postaje jasno da mu to ne ide i da je on stalno pod stresom, da je ogorčen i bijesan na samog sebe jer zna da je to što radi loše i opasno i da se stalno uvaljuje u opasne situacije. Ali, jednostavno kao da si ne može pomoći. S vremenom će on postajati sve više paranoičan, a zanimljiv je odnos izmeđnju njega i žene koja jedina kao da zna tko je on zapravo i konstantno ga kažnjava zbog toga. Iako je bilo to solidno, imam osjećaj da se iz ove zanimljive priče moglo izvući i nešto više i da je lik Brausea imao potencijala da ga se odvuče u još neke gore situacije.
Primjedbe
Objavi komentar