Palestinca Hanya Abu-Assada ipak pamtimo po boljim filmovima od "Hudinog salona". Čak dva njegova filma (Paradise Now i Omar) bila su nominirana za Oscara, no nažalost već neko vrijeme je Abu-Assad u slobodnom padu. I "Huda's Salon" je film u kojem se opet bavi standardnom tematikom odnosno suživotom ili bolje rečeno nedostatkom suživota Palestinaca i Izraelaca i problema koje Palestinci prolaze zbog i dalje nerješive situacije. I kreće tu priča zaista izvanredno. U dugoj, desetminutnoj neprekidnoj sceni upoznajemo frizerski salon smješten odmah uz zid koji po pola dijeli Betlehem i njenu vlasnicu, sredovječnu rastavljenicu Hudu (Manal Awad) u koji je upravo na frizuru stigla mlada žena po imenu Reem (Maisa Abd Elhadi).
Kreće tu standardno tračanje po frizerajima, čavrljanje, Reem se svojoj frizerki žali da joj je muž ljubomoran i otkako su dobili dijete ne dopušta joj ništa. Vidi se da se ove dvije žene dobro poznaju, a shvaćamo da nešto tu ne štima kada Huda nasipa nešto u Reemin čaj. Vrlo brzo ova gubi svijest, u salonu se pojavljuje neki tip koji s Hudom odnosi Reem u prostoriju iza. Skidaju je do gola, skida se i tip, leži pored nje, a Huda ih slika. Kada se budi, Reem ne zna gdje je i što se dogodilo, a Huda joj pokazuje fotografije i ucjenjuje da mora raditi za izraelsku tajnu službu ili će fotke završiti kod njenog muža. Huda očito radi za Izraelce i na taj način draftira slične nesretnice, a salon joj je idealan paravan.
Naravno da je Reem u šoku jer je svjesna što je čeka ako se sazna da je izdajnica, a samo najobičnija glasina da surađuje s Izraelcima dovoljna je da joj padne glava. Od trenutka kad shvati u što je uvučena, Reemin život pretvorit će se u potpuni horor, a bit će to tek početak užasa u koji je protiv svoje volje upletena ova nesretna mlada žena. I dok je u svoja dva najpoznatija i najbolja filma Abu-Assad sjajno prikazao kako izgleda život u zajednici izgriženom paranojom, strahom i konstantnim osjećajem nesigurnosti, ovaj puta fokus je dodatno prebacio na žene koje su u još goroj situaciji.
Osim što su u zamci same po sebi zbog političke situacije, one su nerijetko i u dodatnim zamkama vlastitih života i potpuno podčinjene i osuđene na svojevrsno zarobljeništvo od muških članova obitelji. Njihovi životi kao da su dodatno okupirani sa svim tim pravilima, obvezama kojih se po svaku cijenu moraju držati ili će biti obilježene u društvu. Shvatit ćemo da je i Huda jedna od takvih obilježenih žena koja je zbog razvoda potpuno ozloglašena, napuštena od svih. Kad se već našla u takvoj situaciji, očito je prepoznata kao laka meta za regrutaciju izraelskim tajnim službama, a u ovom pomalo kontroverznom filmu Abu-Assad kao da postavlja pitanje zbog čega bi žena poput nje trebala biti lojalna onima koji su nju prekrižili. Film je to o sveprisutnom i svakodnevnom teroru sa svih strana, svijetu u kojem nema milosti i empatije, a iako je u početku "Hudin salon" dosta obećavao, ipak je to ostalo dosta ispod visokih očekivanja i nije mi to bilo na razini Abu-Assadovih najboljih filmova.
Primjedbe
Objavi komentar