Estela (Valeria Lois) i njena majka Clota (Rita Cortese) zaputile su se iz grada Junina u kojem zajedno žive u obalni gradić Costa Bonitu udaljen gotovo 600 kilometara kako bi pogledali stanove koje je Esteli u nasljedstvo ostavio pokojni otac. Estela je žena u ranim ili srednjim četrdesetima (od oka) koja se nikad nije udavala i nema djece, već živi ona sa starom majkom koja je jedna od onih tipičnih baba od sedamdesetak godina. Odmah u startu vidimo da se njoj nigdje ne ide, more je one tipične babske brige da će im netko provaliti u kuću dok ih nema, stalno grinta i prigovara. Djeluje ona kao ona tipična mama tekut koja doslovno sisa energiju iz svoje kćeri i u prvom dijelu ova minimalistička drama Paule Hernandez djeluje barem jednako kao komedija, kao što je "Las Siamesas" ili "The Siamese Bond" drama.
No, kako će vrijeme prolaziti i kako će se Estela i Paula autobusom približavati destinaciji, bit će tu sve manje razloga za smijeh, a pretvorit će se ovaj film u fino razrađenu dramu o obiteljskim odnosima. I u prethodnom filmu "Los Sonambulos" bavila se Hernandez obiteljskim odnosima, no ova intimistička drama u kojoj imamo praktički tek tri govorna lika (uz mamu i kćer tu je i kondukter u autobusu) nekako mi je puno bolje profunkcionirala. Kao što i sam naziv filma sugerira, vrlo brzo postat će nam jasno da je odnos između majke i kćeri dosta neprirodan. Obje glumice su odlične u svojim ulogama, a do kraja ćemo polako i shvaćati razloge zašto je Estela odlučila izabrati takav život i zašto je ostala sama i je li to isključivo zato što joj je majka valjda cijelog života nabijala neki pasivno - agresivni oblik osjećaja krivnje i straha ili je Estela dobrim dijelom za to i sama kriva.
Je li majka razlog zašto se to dogodilo ili je briga za majku Esteli uvijek bio dobar izgovor za činjenicu da se nikad nije uspjela odvojiti od majke za koju kao da je i dalje vezana nekom nevidljivom pupčanom vrpcom. Priča se tu jako zanimljivo razvija i bio je to puno bolji i zanimljiviji film od onoga što sam u početku pretpostavljao. Bio je "Las Siamesas" kompleksna i iznimno zanimljiva drama o obiteljskim odnosima koja je i stilski izvedena jako dobro. Tako je u početku i kamera uglavnom statična te je i kadriranje nekako neobično i kamera kao da ih hvata iz neke žablje perspektive, a kasnije, kako će se razvijati i dinamizirati situacija, tako će i kamera postati živahnija i prijeći će često iz stalka u ruke.
Primjedbe
Objavi komentar