Premijeru je ova mračna alpska fantazija Austrijanca Petera Brunnera imala na festivalu u Locarnu, a "Luzifer" je prilično šokantna priča o majci i sinu koji žive u izolaciji negdje u austrijskim Alpama. Iako u uvodu piše da je priča osmišljena prema stvarnim događajima i ljudima, "Luzifer" je jedna od onih gotovo postapokaliptičkih, nadrealnih, hipnotičkih priča u kojima je stvaranje ugođaja i nelagodne atmosfere važnije od same naracije, a definitivno to spada u krug filmova kao stvorenih za kultni status. Djeluje sve to nekako fantazmagorično, mistično pa i bizarno, prepune neke mračne, kvazikršćanske simbolike, a neki čudni konglomerat kršćanstva i poganstva stvorili su majka i sin koji ondje žive.
Johannes (još jedna odlična uloga za njemačkog glumca Franza Rogowskog) je mladić skromnih intelektualnih kapaciteta koji je beskrajno odan svojoj majci Mariji (Susanne Jensen). I ne zna čovjek tko od njih dvoje djeluje bizarnije. Zaostali sin koji je na razini djeteta od nekih sedam, osam godina, ili na nulericu ošišana majka tetovirana po cijelom tijelu koja se u podnožje planina nekoć sklonila kako bi se borila protiv ovisnosti o alkoholu i drogama. I dalje se ona očito bori sa svojim unutarnjim demonima, a stvorila je ona bizarnu vrstu idolopoklonstva kojim je zarazila sina te on stalno traži đavla odnosno Lucifera kojim ga majka plaši.
No, pitanje svih pitanja ovdje je što je ili tko je zapravo Lucifer? Dronovi koji stalno dolaze u planine i prate ih, a Johannes ih pokušava otjerati? Neki čudni tipovi koji majku pokušavaju natjerati da proda kolibu i zemlju u planinama? Ili možda ona sama? Film je to koji otvara puno pitanja, a daje jako malo odgovora. Krajnje bizaran i neprirodan je i odnos majke i sina, kao i svi ti bizarni religijski rituali koje oni izvode, a dodatni ugođaj mistike i nelagode daje to planinsko okruženje i zlokobni planinski prijevoji koji kao da zazivaju neku nesreću. Mračna je ovo fantazija koja funkcionira na nekoj simboličkoj razini te se dijelom "Luzifer" može dešifrirati i kao neka bizarna borba između drevnog i modernog pošto bizarnoj vrsti raja koji je Susanne ondje stvorila prijeti arhitektonski projekt koji bi to okruženje pretvorio u još jednu destinaciju za masovni turizam.
Film je to snažne vizualnosti koji djeluje kao da se događa u nekakvom postapokaliptičkom okruženju u kojem su ljudi nekako dehumanizirani i žive ondje majka i sin gotovo predcivilizacijskim načinom života. Film je to koji snažno udara na sva osjetila, film otvoren za različite interpretacije, jedan od onih gotovo pa ekstremnih, rubno eksperimentalnih filmova u kojima ni izbliza nema jasne naracijske linije, a opet film koji gledatelja nekako ščepa od prve minute i ne pušta do kraja dok se ne završi svo to ludilo. Zanimljivo je kako je Brunnerov otac bio psihoanalitičar, a majka likovni terapeut, dok mu je mentor bio slavni Michael Haneke pa i od tuda taj poriv za istraživanjem podsvjesnog, mračnog, dijaboličnog. Definitivno "Luzifer" neće biti film po svačijem guštu, no oni koji vole uvrnute, pomaknute, avangardne i mračne filmove, vjerojatno neće promašiti s ovom poremećenom fantazijom.
Primjedbe
Objavi komentar