Kazahstanskog filmaša Adilkana Jeržanova zapamtio sam po prethodnom filmu, crnohumornom apsurdističkom krimiću "A Dark, Dark Man". Taj film me toliko impresionirao da sam ga uvrstio na listu najboljih 30 filmova koje sam gledao u 2021. godini, no nažalost njegov sljedeći film ipak je korak unatrag. Stilski je "Yellow Cat" gotovo pa identičan prethodnom filmu i Jeržanov kao da se trudi postati svojevrsni kazahstanski Aki Kaurismaki. Opet sve tu djeluje pomalo apsurdistički uz neki deadpanovski humor i očito je da Jeržanov ima oko za kompoziciju i detalje. Radnja se opet zbiva negdje usred ničega u kazahstanskoj provinciji i majstorski je sve to Jeržanov kadrirao i osmislio scene, snimio to s puno stila, no ni izbliza mi film koji je premijeru imao u sekciji Horizonti festivala u Veneciji nije sjeo kao "A Dark, Dark Man".
Pratimo u ovom čudnom filmu priču o bizarnom tipu po imenu Kermek koji je upravo izašao iz zatvora čiji je san otvoriti kino negdje u toj vukojebini. Svi misle da sam idiot, stalno ponavlja Kermek, ali imam ja plan, a taj plan je otvoriti kino na komadu zemlje koji posjeduje njegov ujak. I njegovo znanje o filmovima je upitno i čini se da je Melvilleov "Le Samourai" o kojem stalno priča jedini film koji je ikada gledao. No, prije nego što uopće dođe u priliku za realizaciju svoje ideje, Kermeku će se dogoditi svakakve više nezgode nego zgode u ovoj nadrealističkoj dramediji. U potrazi za poslom regrutirat će ga tako policajac koji je ujedno i šef lokalne kriminalne organizacije, a ubrzo će mu se putevi spojiti s crvenokosom prostitutkom Evom.
Gotovo kao u nekoj bizarnoj, djetinjastoj, mentalno zaostaloj verziji Lynchevih "Divljih u srcu" ili Coenove "Arizone Junior" postat će Kermek i Eva sličan par društvenih otpadnika koji imaju potpuno nerealnu i neostvarivu želju i ideju. Imam dojam kao da ni Jeržanov nije posebno ozbiljno shvatio svoju priču koju je vjerojatno i zamislio kao zafrkanciju i čudnu parodiju maloprije spomenutih filmova jer je "Žutu mačku" podijelio u sedam poglavlja koja počinju nekakvom črčkarijom koja izgleda kao da ih je nacrtalo neko dijete. Iako ima ovaj film određeni šarm i potvrdio je Jeržanov da je redatelj zanimljivog stila, ipak je sve to ostalo nekako tanko i banalno, a opet ne baš pretjerano duhovito, da bi zaslužilo bolju ocjenu.
Primjedbe
Objavi komentar