Uživa ova humorna krimi drama i danas u Turskoj kultni status, a bio je "Eskiya" ili "Bandit" jedan od najgledanijih domaćih filmova u turskim kinima devedesetih godina. Nije to jedan od onih tipičnih turskih art filmova kakvi obično stižu na repertoar svjetskih filmskih festivala, već je "The Bandit" klasični žanrovski uradak snimljen više na tragu Hollywooda. Naravno, ovo ne treba uzeti doslovno jer uspio je ugledni turski filmaš Yavuz Turgul tu sasvim solidno umiješati realistične elemente iz turske svakodnevice s kraja devedesetih s podosta bajkovitim zapletom. Bandit iz naziva filma je Baran (Sener San), nekadašnji razbojnik iz planinskog područja negdje na istoku Turske koji je nakon 35 godina izašao iz zatvora.
Jasno da se u tih 35 godina sve potpuno promijenilo, a kada stigne ondje gdje je nekoć bilo njegovo selo, shvatit će da sela više nema jer je ono u međuvremenu poplavljeno i pretvoreno je u akumulacijsko jezero. Nema ondje ni njegove zaručnice Kaje, a saznat će da je njegovu ljubav oteo Berfo (Kamuran Usluer), njegov nekadašnji najbolji prijatelj koji ga je zapravo izdao i spremio u zatvor kako bi ukrao njegovu djevojku. Uz Kaje, Berfo je Baranu maznuo i zlato koje je ovaj priskrbio u razbojničkim pohodima, a kada sazna da bi Barfo mogao biti u Istanbulu, ovaj starac koji kao da je pao s drugog planeta, zaputit će se u tursku prijestolnicu.
Krenut će Baran u Istanbul po osvetu i ženu, no već putem će se sprijateljiti sa sitnim istanbulskim lopovom Cumal (Ugur Yucel), koji i sam ima dosta problema, prvenstveno s puno ozbiljnijim i opasnijim kriminalcima. No, jedan drugome nekako će pomoći u rješavanju problema, a ispostavit će se da je Berfo zahvaljujući Baranovom zlatu kao početnom kapitalu, u međuvremenu postao jedan od najbogatijih Turaka. Ima u "Banditu" i nešto tatijevskog, naivnog, a glavna dinamika filma počiva na potpunim kontrastima između dva glavna lika. Film je to koji igra i na kontraste između sela i velegrada kao što je Istanbul, koji potencira i generacijski jaz dodatno pojačan činjenicom da je Baran 35 godina proveo u zatvoru, a za to se vrijeme svijet potpuno promijenio.
Iako je "Bandit" možda film koji i nema neku posebnu umjetničku vrijednost, definitivno je to zanimljiva, na trenutke duhovita i dopadljiva humanistička priča uz koju sjajno možemo upoznati dvije različite Turske. Jednu modernu impersoniranu u liku mladog Cumala, gradskog tipa odraslog na istanbulskim ulicama s razvijenom uličnom inteligencijom, sitnog varalicu i žmukljara u kojem se ipak skriva veliko srce. Drugu Tursku, onu staru, konzervativnu, ruralnu, primitivnu pa i zaostalu u nekim drugim vremenima krvne osvete, plemenskih običaja i tradicije personizira stari bandit Baran. Tip koji jednostavno ne pripada današnjici i koji se nikako ne može snaći u modernom velegradu pa se stoga i "The Bandit" može gledati i kao pomalo sentimentalnu priču o sudaru dva različita svijeta koji tek na prvu imaju nešto zajedničko, a zapravo ne mogu biti različitiji.
Primjedbe
Objavi komentar